Mladen Grdović: “Alergičan sam na alkohol!”

Mladen Grdović (56), kontroverzni kantautor i pjevač iz Zadra koji podjednako gostuje na medijskim stranicama estrade i crne kronike, nakon 37 godina profesionalnog bavljenja glazbom u životnoj ispovijesti za Nedjeljni Jutarnji otkriva zašto se žestoko obrušio na Tončija Huljića

Ja sam narodni čovjek, znam što narod voli i zato im pjevam lijepe i romantične pjesme s prizvukom Dalmacije i Mediterana, cijelu svoju životnu filozofiju objasnio nam je u nekoliko riječi Mladen Grdović (56), kantautor i pjevač koji podjednako gostuje na medijskim stranicama estrade i crne kronike.

Po načinu života i incidentima koji svako malo zainteresiraju domaću javnost, Grdović je možda i najviše u velikoj konkurenciji domaćih estradnjaka najbolje prisvojio pridjev “kontroverzni”. No, usprkos brojnim, blago rečeno, neobičnim situacijama u kojima se nalazi, ovaj je rođeni Zadranin godinama u samome vrhu domaćih estradnjaka koji svakim svojim koncertom okupljaju brojnu publiku i dobro žive od svojega posla. Iza Mladena, što se često zaboravi nakon objava njegovih lupanja automobila, padanja niz stepenice, penjanja po stolovima i sličnih nepodopština, stoji 37 godina profesionalnog bavljenja glazbom, barem toliko CD-ova ili nekadašnjih long play ploča te tisuće koncerata održanih po cijelome svijetu. U sjeni kazni zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, odlazaka na liječenje zbog ovisnosti ili izvanbračnog djeteta, krije se jedna, za naše pojmove, briljantna kantautorska karijera čovjeka koji jednostavno ne zna za loše posjete i prazne dvorane. Grdović se požalio na odnos ključnih ljudi domaće diskografije jer misli da je zakinut u odnosu na mnoge druge samom činjenicom da puno nastupa.

Zašto prozivam Huljića

Nisam nikada bio čovjek koji se voli svađati ili natezati po sudovima, ali mislim da su neki ljudi koji zapravo drže ogroman novac koji se vrti u našoj diskografiji prevršili svaku mjeru, kaže Grdović.

Stojim čvrsto iza toga da su Tonči Huljić i njemu slični sve privatizirali te dijele između sebe novac. Ozbiljno sam se naljutio i nedavno sam javno rekao da mi je dosta podcjenjivanja mene kao jednoga od rijetkih hrvatskih kantautora. Iskren sam čovjek i boli me nepravda. Zašto bi Huljić, Nikša Bratoš, Boris Đurđević i Hus iz Parnog valjka uzimali ogroman novac od ZAMP-a na osnovi vrćenja svojih pjesama na radiopostajama, a ja nemam i ne mogu dobiti ispis tih, čini mi se 178 domaćih radijskih postaja koje emitiraju domaću glazbu? Godišnja zarada ZAMP-a je 120 milijuna kuna, i uvijek je deset istih ljudi u samom autorskom vrhu kojima se podijeli veliki novac. Angažirao sam menadžera Ljubu Šeperića i odvjetnički tim da konačno od tih ljudi iz vrha naše diskografije, HGU-a, HUZIP-a i spomenutoga ZAMP-a dobiju prave podatke o tome koliko se zapravo emitiraju pjesme Mladena Grdovića. Napisao sam 356 pjesama, a prijavljeno ih je samo 136. Nije to moj problem, već ako se neka udruga nazvala “zaštitnikom autorskih prava” neka me zaštiti kao kantautora i registrira, što je dužna i po zakonu, svaku moju pjesmu koja se emitira na nekoj radijskoj postaji. Za cijelu sam prošlu godinu od ZAMP-a dobio 87 tisuća kuna za sve svoje emitirane pjesme i to je, vjerujte mi, kap u moru u odnosu na ove nabrojane ljude čije se pjesme sigurno ne emitiraju u tolikoj mjeri kao moje, ljutito odgovara.

Prije nekoliko dana, Mladen je javno prozvao skladatelja Tončija Huljića za privatizaciju domaće estrade i rekao kako on i njegova supruga Vjekoslava kupuju pjesme u Srbiji te ih ovdje, kod nas potpisuju kao autori i uzimaju autorska prava. Ovu izjavu nam Grdović potvrđuje i dodaje da se nikoga ne boji.

Osim pokojnog Kemala Montena, u mojem su rangu kantautora još samo Gibonni, Hari Rončević i Neno Belan, govori Grdović.

Znam da Huljić ima veze tamo gdje se dijele novci, ali poznato vam je, kao i svakome tko živi u Hrvatskoj i prati medije, da je sudski dokazano kako je jednoj gospođi iz Karlovca ukrao pjesmu “Neka mi ne svane” s kojom je nastupio na “Eurosongu”, a imao je i aferu s pjesmom “Providenca”. Tu se sudski nagodio s autorima pjesme, dečkima iz jedne lokalne dalmatinske klape pa se ta afera zataškala. Ne bojim se nikoga jer iza mene stoji narod, moja publika koja mi dolazi na koncerte i voli moje pjesme, kazuje.

Grdović ne želi da se cijela ova situacija, koja ga boli, pretvori u neki njegov rat protiv Tončija Huljića. Naglašava da samo traži svoje mjesto koje mu pripada na domaćoj estradi. Nakon Mladenovih prozivki, Huljić mu je odgovorio da je “siroče”.

Ne sramim se što sam siroče, odnosno čovjek odrastao u siromaštvu – kaže Grdović. – Cijenim siromaštvo jer sam odrastao u takvom okruženju u zadarskom naselju Arbanasi. Pokojni otac Josip bio je varilac, a kasnije je nekako otvorio vlastitu automehaničarsku radionicu. Pošten čovjek i odličan majstor svojim nas je radom sve uzdržavao. Majka Vijera bila je domaćica, zadužena za brigu oko nas troje djece, starijega brata Paola, mlađu sestru Luizu i mene, koji sam bio najnestašniji. Nije me sram što sam kao dječak od sedam godina u Arbanasima čekao starijeg brata Paola da dođe iz škole kako bih obuo njegove cipele i u njima otišao do Glazbene škole u Zadru na solfeggio, klavir i gitaru te se opet u tim bratovim cipelama vratio nazad kući. To je ukupno šest kilometara, a cipele moga brata i meni su bile jedne. Zato valjda i danas u sebi nosim tu socijalnu crtu jer znam što je nemati, posebno kada si dijete. Neću vam nabrajati kome sam i gdje pomogao, a za Huljića to baš i nisam čuo, kazao je Grdović.

Cijeli razgovor s Mladenom Grdovićem možete pročitati na portalu Jutarnjeg lista.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...