Ne jednom nego gotovo po garantiranom obrascu ponašanja, radovi na cestama diljem Zadra izvode se u nekoliko faza kopanja. Nakon njih slijede dodatnih kopanja i raskopavanja, da bi kroz koji tjedan uslijedilo krpanje istih. I tako iz godine u godinu, bez nekog razloga za prestanak istoga.
Kako je tvrtka s kojom Grad ima sklopljen ugovor o održavanju prometnica – Franto, nekoliko puta prozvana na prošlom Gradskom vijeću, istražili smo malo o čemu je zapravo riječ, zašto baš Zadar ima najgore prometnice te da li je sva krivnja, zapravo, na Frantu.
Ako ste se provozali skoro pa bilo kojom važnijom ili manje važnom prometnicom, zamijetili ste uz nekoliko različitih asfaltnih zastora (slojeva) da su ceste (nema koja nije op.a) krpane i popravljane poput starih odrpanih hlača kakve je svojedobno nosio Huckleberry Finn.
Iako se nekoliko stručnjaka za pitanja cesta složilo s nama, kako u Zadru i Splitu, isti nisu bili voljni stati iza svojih izjava imenom i prezimenom, ne bi li na sebe navukli bijes kojekakvih cestarskih lobija.
No, istina je, kudikamo, zanimljiva od optuživanja tvrtke Franto. Da ne bi bilo povlaštenih i povlaštenijih, redom, evo popis tvrtki koje su zaslužne za loše stanje prometnica u našem gradu: “Ceste zadarske županije” iz Zadra, “Cestar” iz Splita, “Franto” iz Zadra, “Golemi” iz Pakoštana, “Grbić” iz Privlake, “Tim” iz Nadina, te “Vodoinstalacija” iz Zadra.
Zašto smo naveli, zapravo, sve one tvrtke koje održavaju ceste te za potrebe Vodovoda, Odvodnje, EVN-a ili primjerice Hrvatskog telekoma vrše iskope u većem ili manjem obimu – zato što svaka od njih koristi svoju politiku i praksu prilikom završnog postavljanja sloja asfalta. On bi, prema pravilima struke, u najmanju ruku trebao trajati od 15 do 20 godina, uz sve prometno opterećenje, kako vožnju tako i kočenje. Dakako, to u slučaju našeg grada nije tako. Zašto?
Svaka od spomenutih tvrtki koristi svoje dobavljače materijala koji se postavlja na ceste, što uvelike umanjuje koheziju prometnice, što već nakon nekoliko tjedana pod opterećenjem stvara veće ili manje rupe.
Najveći problem, slažu se svi naši sugovornici, nastaje nakon naknadnog bušenja i radova na infrastrukturi postavljenoj ispod prometnice (vodovod, kanalizacija, struja, plin, telekomunikacije) koji trajno narušavaju kvalitetu asfalta. Praksa u daleko razvijenim zemljama od naše postavljanje je ovog tipa infrastrukture ispod trotoara, kako se zbog naknadne intervencije ne bi narušavala cjelovitost kolnika.
Iako nema pomoći već samo onog privremenog rješenja – zakrpavanje, trenutno stanje u proračunu Grada ali i svih ostalih nadležnih za stanje na cestama, rješenje se uskoro ne nazire. Ni novi zakon o cestama nije puno pomogao, no barem se do 2013. kada je isti stupio na snagu znalo tko je nadležan za održavanje cesta. Tada je to bila Županijska uprava za ceste, koja, kako doznajemo, nije ni približno ulagala u održavanje prometnica koliko je trebala, no novim zakonom i njima su oprošteni grijesi.
Daleko najgore prometnice u gradu, poput Puta Dikla ili Puta Stanova, tako će i dalje biti najcrnje prometnice za vožnju limenih ljubimaca. Tko zna, izborna godina je pred nama pa se možda i oko cesta plasira koje političko obećanje – svi bi im bili zahvalni.