Ministarstvo pravosuđa predložit će Vladi da u hitnu saborsku proceduru uputi izmjene Ovršnog zakona kojima bi se malo olabavila omča oko vrata dužnika. Riječ je o deset prijedloga koji, po ocjeni Ministarstva, ne bi narušili efikasnost ovršnog postupka, ali bi običnim građanima pomogli disati u situaciji kada ih stisnu veliki sustavi poput HEP-a, HRT-a i slični.
Jedna od takvih mjera je uvođenje obaveznog poziva na plaćanje. Dogodilo se, naime, da nakon zabrane ovrhovoditeljima da naplaćuju troškove opomene ovrhovoditelj bez ikakve najave skine novac s računa, piše Jutarnji list.
Sada se predlaže zakonska intervencija kojom bi prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bio dopušten tek ako je ovrhovoditelj prethodno pozvao na plaćanje. Pritom bi, primjerice, Gradska plinara kao ovrhovoditelj imala pravo samo na naknadu usluge dostave poziva (recimo poštarinu), a da bi ovrhu provela, morala bi javnom bilježniku dostaviti dokaz da je dužnik primio poziv na plaćanje i da u roku od 15 dana nije podmiro dug. Pritom bi se, radi sigurnosti da će ovršenik biti obaviješten o svim vrstama ovrhe na novčanoj tražbini i da će moći na vrijeme reagirati, rok za prijenos sredstava po zapljeni plaće i provedbu pravomoćnog rješenja o ovrsi produljio na 60 dana.
Novost bi bila i da se kod duga manjeg od 20.000 kuna ovrha nad nekretninom može pokrenuti jedino u slučaju ako dužnik nema račun i stalna novčana primanja ili ako bi se pokazalo da ovrha nad novčanim sredstvima nije uspjela. Bitan potez je i to što bi se honorari ili koji drugi dohodak koji ima karakter stalnog primanja mogli primati na račun koji bi se izabrao kao zaštićeni po svim osnovama po kojima se mogu štititi i primanja stalno zaposelnih (po osnovi uzdržavanja djece, naknade štete za narušeno zdravlje, gubitka radne sposobnosti i sl.), navodi Jutarnji list.
U Ministarstvu pravosuđa vjeruju da bi uvođenje odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava do pravomoćnosti prvostupanjske odluke pridonijelo smanjenju broja sporova. Sredstva čiji iznos ne prelazi 10.000 kuna bi se blokirala, ali ne bi odmah sjela na račun ovrhovoditelja, nego bi bila “u međuprostoru” dok sud ne odluči kome pripadaju.
Logika je da, ako ovršenik doista duguje, više se neće boriti za novac jer mu ionako više nije na računu, a ako pak ovrhovoditelj zna da nije u pravu, onda će odustati jer mu novac koji je blokirao ionako još nije prebačen, a zna da neće ni nakon okončanja postupka.
U prilog malom čovjeku protiv velikog sustava išla bi i norma koja definira situaciju kada je, primjerice, potrošač ovršen za telefonski račun iako ga je u međuvremenu platio.
U tom slučaju imao bi pravo u roku od tri mjeseca od ovrhe tražiti da mu se vrate sredstva uzeta ovrhom, ali zajedno s njima i zatezne kamate te posebna naknada u iznosu od 400 kuna za troškove i nepoštenje vjerovnika.
Više o ovoj temi pročitajte na portalu Jutarnjeg lista…