Hrvatski internet među najsporijim je u Europi. Dok veliki gradovi i fiksno i mobilno surfaju velikim brzinama, u ruralnim područjima brzina drastično pada. Za ubrzanje se čeka europski novac kojeg žele i država i Hrvatski telekom.
40-ak kilometara od Zagreba u Žumberačkom gorju Facebook i Twitter otvaraju se po pet minuta, a fotografije na Viberu ne mogu se slati. No, to je najmanji problem.
Mještani ovih sela kažu kako zbog sporog interneta imaju problema s fiskalizacijom. Škola je pak u Noršić Selu internet dobila tek nedavno, međutim on je i dalje prespor za nastavu u 21. stoljeću.
Arijana Volmost je učiteljica informatike i dolazi jednom tjedno iz veće škole u Bregani gdje na nastavi više ni ne koristi papir. Testovi i zadaće obavljaju se online, dok ovdje pak učenici još čekaju internet na svojim ekranima.
”Ja sam znala organizirati da se djecu doveze u matičnu školu u Bregani i onda smo tamo održali par sati pristupa internetu, e-mailu. Smatram da to nije dovoljno jer nemaju niti malo praksu, nego to vide i zaborave”, kaže Volmost.
Brzine interneta izvan velikih gradova drastično spuštaju prosječnu brzinu surfanja u Hrvatskoj koja se s 5,2 megabita u sekundi nalazi na pretposljednjem mjestu u Uniji. Najbrža Švedska surfa 3 puta brže, a sporiji je samo Cipar.
Hrvatska zaostaje i u regiji. Brže se surfa u Sloveniji, Srbiji i BiH, a iza su ostale tek Crna Gora te najsporija zemlja u Europi – Albanija. Zbog toga je resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić jasan: ”S brzinom interneta nisam zadovoljan”.
No, država ima plan da se svakom gradu i selu surfa brzinom od barem 30 megabita u sekundi koji računa s europskim novcem. Program za pristupne mreže uspješno je prednotificiran, no agregacijska mreža, koja spaja naselja, još nije.