Koliko je hrabra i uporna, glumica Doris Pinčić Rogoznica pokazala je kad se odmah nakon završetka Akademije dramske umjetnosti prijavila na audiciju za ulogu u seriji “Larin izbor’” u kojoj je u kratkom razdoblju briljirala i vinula se među zvijezde. Ništa manje uspješna nije bila ni u RTL-ovoj seriji “Vatre ivanjske”, kao i u kazališnim projektima koji je, kako nerijetko i sama kaže, uvijek iznova intrigiraju.
No, 27- godišnja Zadranka znala je da će se njezin trud i rad isplatiti. I nikada nije gubila vjeru u sebe. Isto tako, nikada nije sumnjala da će sreću pronaći i na privatnom planu. Upravo to joj se dogodilo s Borisom Rogoznicom, s kojim je početkom rujna proslavila drugu godišnjicu braka. Po čemu će pamtiti taj dan, Doris je priznala u intervju, baš kao što je i ispričala kako odgajaju jednoipolgodišnjeg sinčića Donata te koji majčin savjet pamti i danas i slijepo ga se pridržava, piše Story.hr, a ovdje donosimo što im je sve otkrila u intervjuu.
Story: Odnedavno ste posvećeni novom RTL-ovu dječjem glazbenom showu “Zvjezdice”. Koliko vas ispunjavaju takvi projekti?
Jako, ovo je moj prvi veliki televizijski show i stalo mi je do svakog detalja. Veseli me što je riječ o priči s djecom jer sam i inače luda za njima. Ponekad mi dođe da sjednem na pod u igraonici i cijeli dan se samo igram s njima. I u budućnosti bih željela raditi što više voditeljskih projekata, a silno sam zahvalna RTL Televiziji koja je prepoznala moju želju i dala mi mogućnost da ju i ostvarim.
Družite se puno s djecom, podrška ste im tijekom natjecanja, ali i poslije njega. Do kojeg ste zaključka došli, podnose li djeca lakše ili teže poraz od odraslih?
Poraz, kao i pobjeda, dio je života i činjenica je da se treba naučiti i s jednim i s drugim. Došla sam do zaključka da to nema veze s godinama, nego s karakterom.
Kako ste jednom prilikom i sami rekli, sretni ste i ponosni jer radite ono što volite, za brojne projekte dobili ste nagrade i priznanja, no biste li još nešto dodali tom popisu, našto za što još niste dobili priliku?
Filmsko platno mi je velika neostvarena želja, to svakako. No, mislim da ću uskoro i tu želju ostvariti, ali isto tako uvijek imam nove ciljeve. Toga mi nikada ne nedostaje. Primjerice, onaj najzahtjevniji u ovom poslu nije napraviti jedan, dva tri ili pet dobrih projekata već trajati četrdeset godina, a to mogu doista samo najveći.
Ne krijete da ste ambiciozni te da vas rad pokreće i motivira. Možete li zamisliti da živite ovakvim tempom još deset ili dvadeset godina?
Svakako. Moje zanimanje nije posao, to je poziv kojeg živiš svaki dan od jutra do mraka. U njemu ima puno lijepih i, naravno, onih manje lijepih strana, ali ne mogu se zamislit da radim bilo što drugo. Život glumaca i medijskih ljudi sve je samo ne glamour, kako većina ljudi misli, ali većina nas ga ipak silno voli.
Vjerujete li u sudbinu? Mislite li da je bilo predodređeno da ostvarite uspjeh koji ste postigli, karijeru, sretan brak?
Sve što sam dosad ostvarila samo su stepenice, treba još puno pure pojesti, kako bi moja baba rekla, da bi to mogli nazvati uspjehom. Uspjeh je biti dobar čovjek, odgojit djecu da budu svijetlo u svijetu… Ono što vi ne znate su brojni dani kad sam kući dolazila slomljena od umora, od hladnoće, raznih strahova hoće li biti sljedećeg projekta, hoće li ljudi to voljeti, jesam li dovoljno dala partneru na setu itd. Ali sve je to dio ljepote.
Koliko vas je životni poziv izgradio kao osobu?
U velikoj mjeri. U svijetu u kojem se krećem vidim sve i svašta i iznimno je važno zadržati zdravu glavu i zdrav razum. Isto tako jako je važno imati podršku obitelji i najbližih prijatelja. Okrutan je to svijet za mladog čovjeka, ali može se, ako se trudi svaki dan iznova izgrađivati napredovati.
A kakav trag biste voljeli ostaviti iza sebe?
Jednog dana, kad me ne bude, u poslovnom bih svijetu voljela da kažu ‘Ona je bila žena zmaj’, a u privatnom moje dijete i obitelj, kad me se sjete, kažu ‘Uvijek je bila tu za nas’. To bih doista voljela.
Za sebe ste jednom prilikom rekli da ste atipična žena. Po čemu konkretno?
Po tome što uopće ne volim šminku, štikle, ići frizeru. Sve to radim jer to zahtijevaju moj posao i profesija, ali sretna sam jer imam savršenu frizerku koja me razumije i može me srediti za samo dvadesetak minuta pa to stoički podnesem. Obožavam muškarce i mislim da smo mi žene sto puta kompliciranije i u vezama i u svemu ostalom.
Jednom prilikom ste rekli da ne možete ni pojmiti da nepoznati ljudi komentiraju većinu vaših postupaka, od onih poslovnih do vašeg privatnog života. Koliko općenito držite do tuđeg mišljenja? Pogađaju li komentari nepoznatih ljudi?
Kad pristaneš na to da si javna osoba pristao si na to da ljudi mogu misliti, govoriti, komentirati što god žele i u kojoj god mjeri to žele. Uvijek je lijepo čuti kada te ljudi vole, i naravno da te pogađa kada to nije tako. Glumci žive od publike i za publiku, a kada se dogodi da me ljudi ne preferiraju ili ne vole nastojim ne padati u očaj, nego razabrati što je to što mi zamjeraju. Možda postoji nešto što doista mogu korigirati na sebi, a možda se radi samo o nečijoj ljubomori, netrpeljivosti ili naposljetku možda se nekom jednostavno ne sviđam, što je u potpunosti legitimno. Pa kao da se meni svi sviđaju. U konačnici najvažniji su komentari ljudi koje voliš.
Često hvalite surpruga Borisa kako vam puno pomaže oko sinčića Donata, no vrijedi li to i za kućanske obaveze?
Da i mislim da je to odlika pravog muškarca.
Često ističete kako se trudite biti brižna i dobra majka, ali s autoritetom. No, na što vam je najteže reći ‘ne’?
Da čujete kojim tonom on kaže mama, ni vi mu ne biste mogli odoljeti, vjerujte mi .
A Borisu?
Slaba sam na cvijeće, lijepe riječi i gitaru. Čini se da sam po tome tipična žena.
Koji majčin savjet, kad je riječ o odgoju i braku, pamtite i danas i primjenjujete ga?
U braku ti treba kompromis, kompromis, kompromis, pa onda još malo kompromisa.
Što biste rekli, tko je stroži u odgoju – vi ili suprug?
Ni suprug ni ja nismo baš strogi. Baka nas kori da moramo biti malo čvršći.
Što je najvrednije što ste zaključili kad je o odgoju riječ?
Da svaka majka za svoje dijete ima savršeno izbrušen instinkt i da nas djeca na najljepši mogući način mijenjaju, zapravo popravljaju.
Koja je najljepša stvar koju ste doživjeli od svog djeteta?
Sve. I neprospavane noći i radost kad dođem kući i zajednička igra i sjaj u njegovim očima. Nas dvoje smo pravi zaljubljeni par.
A od supruga? Koju njegovu gestu pamtite i danas?
Puno toga, ali to su stvari o kojima muškarci ne vole da se priča na glas.. To su trenutci inspiracije koji su samo naši.
Koliko je rođenje Donata utjecalo na vaš odnos s Borisom? Ponekad se parovi zbog brojnih obaveza udalje jedan od drugoga, druge pak dijete dodatno poveže…. Kakva su vaša iskustva?
To je istina. Logično, družimo se sa puno parova koji imaju djecu slične dobi pa razmjenjujemo iskustva. Kod svih je to više manje isto, dijete je veliko iskušenje za brak jer naprosto nema se više ni blizu toliko vremena za partnera. Sve je jasno samo kada se uzme u obzir činjenica da netko odjednom spava između vas, ali treba dat sve od sebe da se izdrži.
Tko u vašem braku ima zadnju riječ?
Svaki muškarac zna da je njegova zadnja: Da, draga!
Ubrzo nakon Donatova rođenja vratili ste težinu koju ste imali prije. Kako ste to uspjeli?
Iskreno, mislim da je to postalo previše važno i da se tome pridaje previše pozornosti. Svaka žena nakon porođaja treba mršavjeti svojim tempom, a tim isticanjem da smo svi odmah izgubili dvadeset kilograma samo nabijamo pritisak. Mislim da je važno vježbati i ne zapustiti se kao žena,, ponajprije zbog sebe, ali i zbog djece i zbog muža. Djeci želimo poslat poruku da je važno brinuti o svom tijelu i duši, najbolje tako da mi to sami činimo. No nije važno da svi imamo mjere 90-60-90 manekeni. Iskreno, ma koliko vježbala, uvijek imam moje drago salence oko trbuha. Možda bi mogla gladovati da ga skinem i možda ću jednom vježbom i uspjeti, ali ne želim biti opterećena time. Vježbam jer se tako bolje psihofizički osjećam.
Kada uspjevate pronaći vremena za trčanje što, kako ste rekli, obožavate?
Trenutačno najviše vježbam kod kuće uz sjajan program CoffeMom, koji sam našla na internetu. To su intenzivni treninzi koji traju 35 minuta i to je vrijeme za mene, ujutro ili popodne kad ostali spavaju, najčešće četiri puta tjedno.
Biste li voljeli uskoro proširiti obitelj? Razmišljate li o još jednom djetetu u bližoj budućnosti?
Voljela bi imati još djece, ali za proširenje obitelji ćemo pričekati još malo.
Cijeli intervju možete pročitati na Story.hr-u.