Bogata etnološka baština otoka Ista svijetu je bila otkrivena 1774. preko čuvenog putopisa Alberta Fortisa “Viaggio in Dalmazia”. Otočani su genracijama prenosili išćanske priče s elementima čudnog i čudesnog, Bile su to mitske predaje o nani Konstanti, priče o vukodlaku i mrtvima koji iznenada i zastrašujuće proniknu u svakidašnji svijet otočana.
U svom radu pod nazivom “Čudnovate priče otoka Ista, prilog proučavanju usmene tradicije i vjerovanja otoka Ista”, Kornelija Kuvač – Levačić i Patrik Levačić sa Zadarskog sveučilišta,prikupili su brojna kazivanja mještana o najstarijim legendama ovog otoka.
Jedna od najpoznatijih iščanskih priča je ona o nani Konstanti. Bila je to stvarna žena, umrla 1957. godine, a vjerovalo se da posjeduje nadnaravne moći, odnosno da je “štriga” ili “mora”. Prema predaji, takve su žene mogle nauditi djeci, trudnicama i ribarima.
Verovalo se ovde da je Evi Petrašovoj najemput nestalo mlika jer je došla kod nje Konstanta i nije joj duala napit se vina. Unda je ona nju oštrigala da neće imati mlika. I Eva je išla kod nje i rekla da će joj dati vina. ( Nana Konstanta je, prema ispričanoj verziji utom trenu rekla Evi: Poj doma, imati ćeš mlika) I Evi je došlo mliko.
Druga je priča o Konstanti i muhi, što povezuje išćansku predaju sa širim podnebljem. Iz hrvatskih procesa protiv vještica doznajemo kako se vještica pojavljuje u obliku životinje, u ovom slučaju muhe. Sljedeća priča svjedoči o situaciji s muhom, a prenio ju je jedan mještanin Ista, koji ju je čuo od svoje bake.
Krajem 1941. kad je moja mati Lidija imila oko sedam miseci, u kući su živili dida Šime i nana Nedjeljka. Jednog dana došla je Konstanta, zvuali su je štriga jer je imila cudne sposobnosti. Uni su cakulali uru vrimena i nana konstanta je šla doma. Onda se Nedeljka setila da je ni ponudila vina. Inace, bilo je poznato da je nana Konstanta volila popiti žmu vina. Do navecer su zaboravili ca se dogodilo.
Onda su šli leći i uzeli sa sobom šteriku. Moja mati nikako nije tila prestati plakati. to je trajalo više od uru vrimena i dida i nana su poceli gubiti živce.
Naedunput je moja nana vidila enu veliku muhu kako leti po kamari. I ta muha se zabila u šteriku i zagasila ju je. Did je počea beštimati da ki je zgasi šteriku. nana mu je rekla daje vidila muhu koja se zabila u plamen. Uni su zapaulili ponovo šteriku i iskali su muhu. Ali je ni bilo.
Posli po ure dite je prestalo plakati, a moja nana se sitila da je tuaj duan kod njih bila Konstanta i da joj nisu ponudili zmu vina. Obadvoje su pomislili da more biti to ca se dogodilo s muhom i to ca dite ni prestalo plakati je ucinila nana Konstanta. Zjutra su šli oko posla a dite je nastavilo spati. Ali u deset uri mojoj nani je bilo nic cudno, da se dite nije još zbudilo, a obicno joj da isti u sedan uri jutro. Unda se sitila nane Konstante i išla je kod nje truažiti niki savjet. Ni spomenula muhu. nana Konstanta je posli došla kod moje nane jer ju je pozvala na žmu vina. kad je nana Konstanta šla doma, moja mati se probudila. Bilo je skoro podne. Moja nana je ostala uvjerena da je sve to bila posljedica ca joj nisu ponudili vinom.
Zanimljiva je i priča o kući Surcića o ukazanjima mrtvih duša i ukletim građevinama:
Za vrijeme stare Jugoslavije između dva rata, došao je na Ist neki oficir sa svojom obitelji. Bio je neki službenik Kraljevine i smjestio se u kući Surcića, koja je bila blizu svećenikovoj kući. U toj kući počele su se događati čudne stvari, i svaki dan, dok bi obitelj bila na donjem katu u kuhinju, u sobama na gornjem katu čula se neka buka. Pomicali su se ormari i kreveti, čuli se koraci na stubištu. Oficir je imao pušku i sa sinom se uspeo na kat vidjeti što se događa. Dječak je rekao da vidi nekog čovjeka, ali oficir nije vidio ništa. Svećenik je znao više puta svraćati u tu kuću kako bi uklonio čini, govorilo se da su i plati i misu za to.
Oficir i njegova obitelj od buke više nisu mogli živjeti u toj kući, pa su se preselili. Sve se to događalo jer nisu virovali u Boga i to im je bila opomena.
Na istu su se znale pojaviti i manje priče u kojima dijete vidi anđela, dok to nije bilo moguće starijoj osobi.
Istraživačima i prikupljačima ovih priča nije uvijek bilo lako doći do priča o nadnaravnom, jer u najstarijih još uvijek kao da živi tradicijsko vjerovanje u magijsku moć ispričanog. Išćansko imaginarno nastajalo je kao posljedica egzistencijalnih strahova i neizvjesnosti koja je uglavnom vezana uz brigu oko djeteta, nepoznate strance, vinograd ili ribolov.