Pravim imenom Saparmurat Atajevič Nijazov, Turkmenbaši je jedan od mlađih luđaka – diktatora koji posve zasluženo spada među najluđe ikad. Naime, još 1985. taj bezlični aparatčik postao je generalni sekretar Komunističke partije Turkmenistana, nakon raspada SSSR-a partijsku titulu je preimenovao u državnu, i to formalno potvrdio na prvim i jedinim predsjedničkim izborima 1992. godine.
Turkmenistan je, postavši neovisna država imao veliki problem identiteta. To je pitanje doživotni predsjednik, sad već “Turkmenbaši” – otac svih Turkmena, riješio na svoj način,i osigurao si visok plasman na listi najbizarnijih svjetskih vladara. Jednom kad je u rukama imao cijelu jednu državu za koju nikoga više ili manje nije briga, Turkmenbaši je mogao svoju maštovitost razviti do punog potencijala. Lista njegovih ideja besmislena je i toliko fantastična da egoističnosti daje jednu potpuno novu dimenziju.
Njegova je vlada ukinula sve licence za pristup internetu, osim onih u vlasništvu državnog telekoma. Turkmenbaši je ustvrdio kako je tehnološka revolucija s kraja 20. stoljeća nije za turkmenistanski narod.
Danima u tjednu i mjesecima u godini dao je imena raznih turkmenistanskih junaka, među kojima su dakako on sam kao i članovi njegove obitelji.
Muškarcima je od 2004. godine bilo zabranjeno nositi dugu kosu i bradu. Iste godine na snagu je stupila odredba da svi kandidati za vozačku dozvolu moraju položiti etički ispit, a od 2005. u Turkmenistanu su zabranjene sve videoigrice.
Početkom 2006. trećini umirovljenika obustavljena je isplata mirovina. Zatvorene su sve bolnice izvan glavnog grada Ašgabata, što je obrazloženo time da svi stanovnici, bez obzira gdje žive, na liječenje moraju doći u glavni grad. U sklopu istog zakona zatvorene su sve knjižnice, prema logici da normalni Turkmeni ne čitaju knjige.
Jedna od ideja bila je i ona o sadnji šume u pustinjskoj zemlji. Posađena šuma trebala je promijeniti klimu Turkmenistana. Inače, pustinja prekriva 80 % te zemlje, a temperature se ljeti penju preko 50 Celzijevih stupnjeva. Bila je predložena i gradnja divovske ledene palače u uzavreloj pustinji Karakum.
Stranac koji se želio oženiti Turkmenistankom morao je uplatiti 50.000 dolara.
Divovska, zlatom opločena skulptura samog sebe najbolje dočarava egoizam i megalomaniju ovog diktatora luđaka. Bila je podignuta preko puta predsjedničke palače, visine od 37 metara ,a kip svaki dan napravi puni krug i tako građane podsjeća na budno oko njihova vladara koji upravlja svime i svima.
Turkmenbašija je smrt zatekla 2006. godine u krevetu presvučenom pozlaćenom svilom. Naslijedio ga je jedan od njegovih suradnika.