U XVII. stoljeću, nije bilo potrebno mnogo da bi netko bio optužen da “šuruje s vragom”, posebno ako bi to bila žena. Godine 1692. u Salemu, u američkoj državi Massachusetts, 25 osoba osuđeno je i pogubljeno zbog vještičarenja, dok je stotinjak njih bačeno u tamnicu gdje su i umrli.
Francuski online časopis “Terrafemina” objavio je 10 kriterija prema kojima su se suci iz tog doba rukovodili kako bi nekog optužili da je “sotonin saveznik”.
Dovoljno je bilo da ste žena, pa da budete sumnjivi. Među optuženima u Salemu 1692. bilo je i muškaraca, ali su žene bile daleko brojnije.
Na udaru su bile kako mlade djevojke tako i starice – najmlađa osoba optužena za vještičarenje, Dorothy Good, imala je svega četiri, a najstarija, Rebecca Nerus, 71 godinu.
Nije valjalo ni da ste previše siromašni, da se ne možete sami izdržavati, ali ni da ste bogati. Saru Good, Dorotthinu majku, prijavili su njeni susjedi jer je često kucala na njihova vrata, moleći za hranu. Obješena je 1692. kao vještica. Financijski neovisne žene, također su bile a priori sumnjive.
Vješticama su proglašavane i tvrdoglave žene “bez dlake na jeziku”, koje su same donosile odluke bez da se konzultiraju s muškarcem.
Ako je žena imala mnogo djece, govorilo se da nije normalno biti tako plodan, a ako nije mogla zatrudniti onda je to bio “pouzdan znak” kako je riječ o vještici.
Grupa žena bez pratnje muškarca bila bi odmah osumnjičena da sklapa pakt s vragom, kao i loše domaćice u čijim bi se domovina pronašli pokvareni mliječni proizvodi.
Ovi podaci su vam duhoviti? Koliko god ovo na prvi pogled izgledalo smiješno, u srednjovjekovnoj Europi bilo je i te kako smrtonosno – prema nekim podacima od 15. do 18. stoljeća u tadašnjoj Europi i Sjevernoj Americi ovakve i slične optužbe dovele su do pogubljenja između 40.000 i 60.000 ljudi, najčešće žena.