Porijeklo leće nije utvrđeno jer još nije pronađen njezin divlji oblik, ali se smatra da joj je domovina jugozapadna Azija, odakle se preko Sredozemlja proširila Europom. Leću spominje i Biblija, i to u priči o blizancima Jakovu i Ezavu koji je lećom otkupio nasljedstvo.
Židovima je leća bila osnovna hrana u zatočeništvu u Babilonu. Kao staru kulturu, poznavali su je još Grci, Rimljani i Egipćani, kojima je bila važna namirnica. U sojenicama na švicarskim jezerima nađeni su dokazi (8000 godina pr.n.e.) da se leća uzgajala u mladom kamenom dobu.
U pučkoj medicini leća se koristi za liječenje:
- • raznih nametnika u crijevima, pogotovo glista u djece, kada se jede sirova leća
• zatvora
• povišenog kolesterola
• dijabetesa (sprečava porast šećera)
• raznih infekcija probavnog sustava
• za smirenje živčanog sustava
• bolova od reumatizma i gihta, i to tako da se ugrijani jastučić napunjen brašnom od leće položi na bolno mjesto
• anemije, slabokrvnosti, naročito dječje.
Kaša od kuhane leće pomiješana s medom daje se djeci za jačanje organizma i probavnog sustava. Leća također štiti srce od raznih bolesti srca. Kuhana u octu i zdrobljena u kašu, stavlja se na ekceme, čireve i otekline i liječi upalu na tim bolnim mjestima. Leću preporučujemo trudnicama zbog većeg postotka željeza protiv anemije, vlakna za probavni sustav, te za ravnotežu živčanog sustava.
Leću rabimo kao: antireumatik, dijetetik, laksativ, mucilaginoz, vermifug. Zapadna pučka medicina rabi leću za liječenje svraba, oboljenja želuca te za obloge.
Kontraindikacije nisu poznate.