Na današnji dan prije 24 godine, na samom izmaku stare godine, agresor nije štedio nikoga na hrvatskom tlu Zadarske županije, a najveća su se stradanja na ovaj dan dogodila u već okupiranim Jasenicama i junački obranjenim Stankovcima.
Jasenice su možda ponajviše trpjele 1991. godine – 30. rujna, na dan svog zaštitnika, srušena je crkva Sv. Jeronima, a samo mjesto palo je između 11. i 12. prosinca u neprijateljske ruke. Upravo tad Jasenice su iz obijesti u potpunosti spaljene, a hrvatski puk protjeran je iz svojih domova. Oni koji su ostali, starci u dobi između 70 i 75 godina, nemilosrdno su ubijeni na današnji dan prije 24 godine. Stradalo je njih petero, a u zatvoru kraj Obrovca ubijen je još jedan stariji čovjek. Pokolj u Jasenicama bio je jasan znak kako agresor ne štedi nikoga te da je nužno othrvati se njegovom neljudskom napadu.
Napad na Stankovce dogodio se također na današnji dan, a iz zraka su bili napadnuti položaji 2. “stankovačke” pješačke bojne 134. brigade koja je branila selo. Na njihove položaje “dejstvovali” su neprijateljski MiG-ovi u sklopu operacije “Udar 91” nemilosrdno uništavajući sve pred sobom.
– Mi smo u početku imali dvije velike zadaće: organizirati obranu i izvlačiti preostale Hrvate koji su se nalazili na okupiranom teritoriju nekadašnje Općine Benkovac, što nije bila nimalo laka zadaća. Kninski korpus za 30. prosinca, 1991. planira operaciju “Udar 91” i šalje izvješće u Beograd o spremnosti za izvršenje napada na pravcu Vukšić, Stankovci, Pirovac. Tog dana u 15.20 sati neprijateljski migovi napadaju zapovjedništvo u osnovnoj školi, djelovali su topništvom po cijeloj bojišnici i mi smo u tom napadu imali jednog poginulog. Međutim, i taj pokušaj im je propao, oni se čak nisu usudili krenuti u napad pješačkim snagama, kazao je 2011. godine za jedan lokalni list zapovjednik bojne Radojko Baković.
U napadu je, uz četvoricu ranjenih, teško stradao Branimir Mamić iz Lišana koji je ozljedama podlegao u šibenskoj bolnici. U trenutku smrti imao je samo 18. godina, ali zato i gomilu iskustva kojega je stekao kao maloljetnik boreći se u sastavu 113. brigade otkud su ga dvaput vraćali kući. Na žalost, nakon 30. prosinca 1991. godine nije se više kući vratio, ali uspomena na njega i dalje živi, a čuvaju je toga dana obranjeni Stankovci.