Zadrani u duhu Božića

Zadarski obiteljski ručak između odjela parfema i odjela bižuterije

Agencija ZARAPIX / Matija Lipar
Tamni način

Poznato je već kako svake godine u ovo doba trgovački centri postanu mjesta okupljanja. Odavno je duh Božića postao pojam koji se ostvaruje najviše u reklamama. Zadrani i ovogodišnje blagdane hrle u trgovačke centre i supermarkete. Priličan je to apsurd jer kada pogledamo stopu nezaposlenosti, ne očekujemo prepuno parkiralište Supernove. Ipak, kolona praznih džepova, hipnotiziranih pogleda i širokih osmjeha svakodnevno se slijeva u najpopularnije trgovine. Pomisliš da će se obiteljski ručak održati između odjela parfema i odjela bižuterije.

Odakle potreba da živimo iznad svojih mogućnosti? Ruku na srce, nismo razvijena država, ni grad s dobrostojećim ljudima u većini, a i skoro da smo svi zaboravili što je to božićnica. Istina je da smo cijele godine svjesni neimaštine i krpanja kraja s krajem, otkaza i biroa, skupljanja boca i minusa na računu, ali i ovaj prosinac dolazimo kući s vrećicama koje ćemo cijeli siječanj otplaćivati. I otkud nam onda pravo da se žalimo? Izgleda da svi pokušavaju doživjeti ono što vide svakodnevno na reklamama – sretna lica s obilatim stolom i šarolikim poklonima pod borom. Primjerice ona Coca-Cole koja svake godine drukčijom pričom poručuje kako je srce ispunjeno tek kada pustimo onaj famozni kamion u svoje domove. Neki zaista kažu da Božić svake godine počne tek kad krene ta reklama. Poruka je jasna svakoj – naš je proizvod sve što treba za sretnu obitelj. Oni to godinama prodaju, mi to godinama pušimo i Božić je iskomercijaliziran.

S ciljem širenja pravog božićnog duha, ili nekim drugim, Grad je ove godine organizirao Advent. Građani su prilično zadovoljni organizacijom i smatraju je pozitivnom za grad koji je, kako kažu, već godinama mrtav. Najviše komentiraju hranu i cijene koje su za neke pristupačne, a za neke ipak prenapuhane. Lako za njih, oni će na Advent u Zagreb. Sam program najčešće je komentiran kao sasvim solidan  za prvu godinu, no sva pjesma, ples i druženje ovog svijeta ne bi Zadrane  zadržalo na trgu, dalje od svih polica i gužvi na blagajnama.

No u cijelom tom blještavilu, postoji nekoliko kutaka koji u tišini pokušavaju održati ljudsku toplinu i dostojanstvo. Naime, mnoge su velike trgovine postavile kutije za donacije potrebitima, a iako im se ne pridaje pažnje koliko proizvodima i sniženjima, prilično su dobro prihvaćene. Ljudi se previše ne raspituju, ali uglavnom rado sudjeluju po uputama zaposlenika. Neki su pak skeptični i prema tome, jer kako kažu, ne zna se gdje taj novac zapravo ide pa bolje da ni ne ide. Ne kažem da im sumnje nisu opravdane, puno je trulog u gradu Zadru. No ponekad treba to zaboraviti, jednostavno sudjelovati i na trenutak ostvariti onu pravu bit Božića, dok još uvijek imamo priliku za to.

Kad se sve zbroji i oduzme, i ove će se godine sve manje zbrajati, a sve više oduzimati. I dok svi žure u završnu kupovinu, pitaš se koliko njih u tome još uvijek istinski uživa. Trgovački lanci opet su jedini profiteri, a nas su samo nakratko zavarali da smo nešto dobili. Nakratko, jer oduševljenje ipak malo splasne kad potrpaš sve svoje vrećice i sjedneš u svoj automobil na rezervi. I kad te ta crvena lampica ošamari, kreneš računati u glavi. I skužiš da i nije neki Božić. Pa kako onda postići pravi božićni duh, mir i zadovoljstvo u ovoj magli neimaštine i skepticizma?

Šteta što se i sreća ne može kupiti na 12 rata.

Ostavi komentar koristeći Facebook