Zašto kitimo jelku?

Nekad se kićenje jelke povezivalo samo s bogatima, odnosno oni su nekad bili jedini koji su kitili jelku za katolički Božić, a kasnije i za Novu godinu.

Kićenje jelke na način na koji to danas radimo ‘rođeno’ je u Njemačkoj, kada se u srednjem vijeku za katolički Božić jelka kitila crvenim jabukama, a na zapadu današnje Njemačke i kolačićima različitih oblika, te svijećama koje su simbolizirale Krista kao vječnu svjetlost.

U vjekovima kasnije ovaj običaj raširio se po cijelom Starom kontinentu, a u Engleskoj se jelka ukrašena bombonima, papirnatim cvijećem, mašnicama i malim poklonima prvi put pojavila 1841. godine.

Ovaj običaj vrlo brzo prihvatili su svi. Doseljenici iz Njemačke ovaj su običaj predstavili u Americi, a Azija je za kićenje jelke saznala od misionara.

Međutim, postoje brojne teorije o tome od kojeg je točno običaja kićenje jelke zaista poteklo.

Najčešće se veže za simbolizam drveća u obredima prije pojave kršćanstva, posebno za priču o Donarovom hrastu, stablu koje je drevno germansko pleme Hata smatralo svetim.

Prema legendi, kršćanski misionar Bonifacije, koji je kasnije proglašen svecem, posjekao je 723. ili 724. godine jedno od ovih stabala kako bi poganima pokazao superiornost kršćanstva nad njihovom religijom – izostanak reakcije poganskih bogova trebalo je pokazati poganima da odbace svoju religiju i prihvate kršćanstvo.

On je u tome i uspio i trenutak opisan ovom legendom obično se smatra ključnim za pokrštavanje Germana.
Obožavanje drveća bilo je vrlo često među europskim poganima i uglavnom je preživjelo njihovo prihvaćanje nove religije.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...