Dr. Alfred Southwick bio je stomatolog , opsjednut idejom da uvede moderniju i humaniju metodu izvršenja smrtne kazne u Americi. Ta ideja mu je pala na pamet u Buffalu, New York 1881. godine, kada je bio svjedokom incidenta u kojem je neki nesretni pijanac preskočio ogradu generatorske stanice u gradu, te dodirnuvši žive žice iz uključenog generatora velike snage ostao na mjestu mrtav. Southwickova prva reakcija je bio šok, ali kasnije, kad se smirio, počeo je razmišljati o tome da bi ubijanje osuđenika strujom visoke voltaže bilo mnogo humanije od vješanja ili strijeljanja, metoda koje su se koristile u Americi. Svoju ideju je u obliku elaborata najprije izložio na jednom sastanku Znanstvenog društva grada Buffalo. Na tom sastanku odmah je stekao nekoliko pobornika te ideje, a najznačajniji je bio izvjesni dr. George Fell, liječnik opće prakse. Njih dvojica su otišli kod nekog umirovljenog pukovnika Rockwella, inače predsjednika lokalnog društva za zaštitu životinja, a on im je tvrdio da je ubijanje bolesnih životinja, a posebno pasa lutalica, daleko humanije pomoću električne struje nego li naprimjer utapanjem, što je u to doba bila najčešće primjenjivana “metoda”.
Southwick i Fell su zajedno s Thomasom Edisonom nekoliko godina “eksperimentirali” ubijajući pse, svinje i druge životinje pomoću električne struje, te proučavali koliki napon i koja amperaža su potrebni na kilogram tjelesne težine. Svoje rezultate su čak objavljivali kao nekakve znanstvene radove koji su im trebali kao dokazi s kojim će izaći pred državnu administraciju. Nakon provedenih eksperimenata stupili su u kontak sa tadašnjim guvernerom Bennettom Hillom i senatorom države New York Danielom MacMillanom. Njima se ta ideja svidjela i odmah su osnovali tročlanu komisiju koja je nazvana morbidnim imenom – Electrical Death Commission. Jedan od članova te “komisije” je bio dr. Alfred Southwick, drugi član je bio dr. George Fell, a treći neki čovjek iz administracije.
Dr. Southwick je sve oko sebe uvjeravao da je smrt izazvana udarom električne struje veoma brza i potpuno bezbolna. To je odlično došlo guverneru Bennettu Hillu. Naime, guverner je koristio navode dr. Southwicka u raspravi s grupacijama koje su zahtijevale ukidanje smrtne kazne kao primitivne, surove i veoma bolne i koji su potpisivali kojekakve abolicionističke peticije. Tako je ubijanje strujom na takozvanoj “električnoj stolici” uvedeno u legalnu praksu izvršenja smrtne kazne u državi New York, umjesto do tada primjenjivanog vješanja.
Prvi čovjek koji je ubijen strujom, na električnoj stolici, bio je izvjesni William Francis Kemmler koji je osuđen na smrt zato što je ubio svoju ljubavnicu. Egzekucija je zakazana 6. kolovoza 1890. godine za šest ujutro. Prethodno su mu ošišali do nulerice jedan krug na tjemenu, mjestu gdje se postavlja jedna od elektroda. Iako je bilo očigledno da je nervozan, Kemmler ipak nije izgubio kontrolu i prišao je dosta mirno električnoj stolici.
Na glavu su mu postavili metalnu kapu s elektrodom, a u unutrašnjost te kape se nalazila spužva natopljena slanom vodom kao provodnikom. Drugu elektrodu su mu spojili s kralježnicom tako da osiguraju put električne struje kroz tijelo. U drugoj sobi je glasno zujao veliki Westinghousov generator i zatvorski električar Edwin Davis je stajao i gledao kada će napon dostići 2.000 volti, a što je bio napon koji se smatrao optimalnim i koji je određen u eksperimentima na životinjama. Tada je Davis okrenuo prekidač i struja je puštena u toku sedamnaest sekundi. Kemmler se tresao u konvulzijama. Koža mu je poprimila jarko crvenu boju. Kada je struja isključena Dr. Alfred Southwick, koji je nadgledao izvršenje smrtne kazne je uskliknuo: “Od ovog dana živimo u civilizaciji višeg nivoa!”
Međutim, ta je izjava o “civilizaciji višeg nivoa” bila preuranjena. Kemmer je bio još živ. Zatvorski čuvari i šef zatvora su brže bolje poletjeli ponovo uključiti struju, ali generator je bio pod malim naponom i trebalo je desetak minuta da “nabije” napon od 2.000 volti. Dok su čekali da se postigne dovoljan ubitačni napon Kemmer je glasno mumljao i borio se za zrak. Odabrana publika, odnosno svjedoci egzekucije su bili užasnuti tom scenom. Kada je generator ponovo postigao napon od 2.000 volti pustili su struju po drugi put i to čitavu minutu. Dim se pušio iz Kemmlerove glave. U prostoriji se osjećao smrad spaljenog mesa. Kad je struja isključena doktor je konstatirao da je Kemmler konačno mrtav.
Novine su objavile sve “pikanterije” sa te prve egzekucije na električnoj stolici. Neki izvjestitelji su napisali da su se iz Kemmlerovih usta pojavljivali plameni jezici. Konačno se u diskusiju o električnoj stolici umiješao jedan od inventora, famozni Thomas Edison koji je sugerirao da se buduće egzekucije trebaju izvršavati uz upotrebu mnogo jačih generatora.
Sljedeće egzekucije su uslijedile već 1891. godine. Na električnoj stolici u Sing Singu su pogubljena četvorica ubojica, svaki osuđen za različito ubojstvo. Generator je bio mnogo jači i u stanju održati potrebni visoki napon, a elektrode su bile spojene debljim kablovima. Sva četvorica navedenih “srećkovića” su “otpremljeni” bez ikakvih problema i bili su mrtvi već nakon petnaest do trideset sekundi. Kasnije je “tehnika” modificirana jer se počela koristiti naizmjenična struja umjesto jednosmjerne.
Nakon što je 1977. izumljena “smrtonosna injekcija”, udio usmrćivanja električnom stolicom je znatno pao. Rabi se još uvijek u slijedećim američkim državama: Alabama, Virginia, Kentucky, Nebraska, Tennessee, Florida, Georgia. Jedini je način izvršenja samo u Nebraski. U zakonima Oklahome i Illinoisa moguće ju je ponovno uvesti ako se injekcija proglasi neustavnom.
