Traganje za savršenim proporcijama dovelo je umjetnike stare Grčke do uspostavljanja kanona odnosno modula, osnovnih mjera, proporcionalnih pravila za prikaz idealnih mjera ljudskog tijela.
Najčešće se koristio odnos veličine glave prema ostatku tijela, što je kod kipara Polikleta iznosilo 1:6, a kod kipara Praksitela 1:7; veličina glave išla je 6 ili 7 puta u veličinu tijela. Prema povjesničaru umjetnosti Winkelmannu Grci su svoju djecu vježbali u crtanju ljudskih tijela kako bi se naučila gledati i vidjeti proporcionalne odnose, i tako stekli smisao za lijepo. Modulima se bavio i Vitruvije u antici, Leonardo da Vinci i Albrecht Durer u 15.st., te Le Corbussier u 20. st.
Jedan od mjernih izračuna bio je i sljedeći:
Izmjerite obim grudi na najširem mjestu. Dobijena mjera je B.
Zatim izmjerite struk na najužem djelu i označite ga s W.
Treći korak je mjerenje obima kukova u najširoj točki – dobijena mjera je H.
Vodoravno izmjerite razmak od najšire točke na grudima do najuže na struku – dobijenu mjeru označite sa BW.
I posljednje, izmjerite vodoravnu liniju od struka do bokova na mjestu gde su najširi – dobijena mjera je HW.
Izračunajte brojke prema sljedećoj formuli:
(B – W) x BW x 0.5 = računanje za grudi
(H – W) x HW x 0.5 = računanje za bokove
Konačni rezultat: Rezultat grudi + rezultat bokova / rezultat bokova = vaša zlatna mjera
Prema starogrčkoj zlatnoj mjeri, što ste bliže brojci 100, to ste bliže savršenstvu!