Mossad – tajna služba od koje strepe svi

Najjefikasnija mašina za ubijanje na svijetu, kako ga zovu neki, najbolji platiša za svaku informaciju po mišljenju drugih, ili agencija s najseksepilnijim ženskim tajnim agentima po iskustvu trećih, Mossad već 63 godine operira širom svijeta kao jedna od najčuvenijih i najefikasnijih tajnih službi.

Ha-Mossad le-Modiin ule-Tafkidim Meyuhadim, skraćeno Mossad, formiran je 13. prosinca 1949. godine na preporuku Reuvena Shiloaha tadašnjem premijeru Izraela Davidu Ben-Gurionu kao središnje tijelo za koordinaciju i bolju suradnju tadašnjih obavještajnih službi – Vojnog obavještajnog odjeljenja (МАМАN), Opće sigurnosne službe (GSS ili ”Šabak”) i “političkog odjeljenja” ministarstva vanjskih poslova. U ožujku 1951. godine dolazi do reorganizacije i potpada pod direktnu komandu i nadzor premijera Izraela. Primarna dužnost Mossad-a je obavještajno prikupljanje informacija, tajne akcije (uključujući paravojne aktivnosti i atentate) i antiterorizam, s fokusom na arapske zemlje i organizacije u cijelom svetu. Svi pripadnici Mossad-a su civili, i ne koriste činove, ali zbog specifičnosti vojne obaveze u Izraelu, gdje je obavezno služenje vojnog roka, svi su bivši pripadnici Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) i većina su oficiri.

Kao jedna od najmalobrojnijih agencija, Mossad se može pohvaliti velikim brojem akcija u kojima je sudjelovao, možda manje samo od američke CIA-e. Njegovo ”dvorište” je cijeli svijet i nisu bili angažirani samo na teritoriju vječitog snijega i leda, ili možda i jesu ali za to se još uvek nije saznalo. Među Mossad-ove najveće uspjehe spada lociranje i otmica nacista Adolfa Eichmanna u Argentini 1960. godine; pomoć prilikom imigracije Židova iz Etiopije u Izrael; likvidacija odgovornih za Minhenski masakr na Olimpijskim igrama 1972. godine; otmica Mordechaia Vanunua, bivšeg izraelskog nuklearnog tehničara koji je Britancima odao podatke o nuklearnom programu Izraela u Italiji 1986. godine; dobavljanje vrhunski osjetljivih podataka za irački nuklearni reaktor, koji je kasnije uništen u zračnom napadu izraelske avijacije 1981. godine.

Ipak, vrhunac svoje moći Mossad je pokazao 4. srpnja 1976. godine prilikom spašavanja taoca sa aerodroma Entebbe u Ugandi. Pripadnici Fronta za oslobođenje Palestine (PFLP) i njemačke Revolucionarne Ćelije (Revolutionäre Zellen) oteli su avion Air France koji je iz Tel Aviva letio za Atenu i odletjeli u Entebbe, blizu Kampale u Ugandi. Od 248 putnika u avionu, otmičari su zadržali 100 Židova, a ostatak pustili, prijeteći da će ubiti sve preostale taoce ako Izrael ne pusti na slobodu sve uhapšene pripadnike Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Idi Amin, diktator Ugande, čak je dozvolio da se prvobitnoj grupi otmičara pridruži još jedna grupa Palestinaca, i objavio da ne želi nikakvu stranu intervenciju na teritoriju Ugande. Mossad je paralelno s pokušajima političara da riješe krizu, radio i na prikupljanju informacija nužnih za vojni angažman, i 4. srpnja 1976. godine, 100 pripadnika Izraelskih Obrambenih Snaga i Mossad-a su sletjeli na aerodrom i u spektakularnoj akciji oslobodili sve taoce. Da bi se shvatilo kakav je to pothvat, treba imati na umu da je Uganda udaljena preko 4000 km od Izraela i da je plan akcije odrađen za samo 7 dana. Konačan ishod akcije koja je trajala 90 minuta je oslobađanje 102 taoca, 5 pripadnika komandosa je ranjeno a zapovjednik potpukovnik Yonatan “Yoni” Netanyahu je poginuo, svi otmičari i 45 ugandskih vojnika je stradalo, a uništeno je i 30 borbenih aviona Ugande, tipa Mig-17 i Mig-21. Ova akcija, naknadno nazvana ”Operacija Yonatan” u znak sjećanja na stradalog zapovjednika, našla se u mnogim vojnim priručnicima i udžbenicima kao primjer kako se može za kratko vrijeme organizirati i uspješno obaviti velika akcija spašavanja u neprijateljskom okruženju.
Kako funkcionira Mossadova jedinica za ubojstva nije posve poznato i predmet je brojnih nagađanja. Kada je 1972. naređena operacija Božji gnjev, ustanovljen je Odbor X, koji je bio odgovoran za sastavljanje liste ljudi za eliminaciju. Nije poznato postoji li i danas i djeluje li na jednak način, no tada je Odbor održavao neku vrst suđenja, u kojem je šef Mossada bio glavni tužitelj, a premijer i ministri porota. Nije bilo obrane. Danas se pretpostavlja da, ako Mossad zatraži likvidaciju, premijer slučaj prepušta sudskom istražitelju, čiji identitet nije poznat. On također saziva suđenje, na kojem postoji i optužba i obrana. Ako se optužba potvrdi, slučaj se vraća premijeru na potpis, a nalog za atentat prosljeđuje Mossadovoj jedinici Kidon, koja se do sredine 70-ih zvala Caesarea.

Mossad je danas uzor mnogim obavještajnim službama u svijetu, zbog stručnosti i posvećenosti svojih pripadnika, kao i organiziranosti i broja spektakularno uspješnih izvedenih akcija van teritorija Izraela, a svoj nekadašnji, originalni moto ”Betahbulot Ta’ase Lekha Milkhama, u prijevodu “Jer uz mudar savjet ćeš voditi rat, a u mnoštvu savjetnika je sigurnost” – Izreke XXIV, zamijenili su novim ”Be-ein Tahbulot Yipol Am; Uteshua Berov Yoetz” u prijevodu , “Gdje nema savjeta, ljudi padaju, ali u mnoštvu savjetnika leži sigurnost”.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...