U jednom srpskom selu, u istoj kući, žive otac i sin. To ne bi bilo ništa čudno, da uz njih ne žive i njihovi nasljednici. Ni to vam nije dovoljno čudno? A ako vam kažemo da su očeva i sinovljeva djeca – rođena braća!
Točnije, polubraća, kako kaže jedan od mještana ovog malo srpskog sela. I ne šali se, zbori istinu.
Sve se dogodilo prije nekoliko godina kada se sin, po dobrom balkanskom običaju, oženio i doma doveo suprugu, koja mu je, razumje se, rodila sina. No zbog teške ekonomske situacije, suprug se nedugo nakon rođenja djeteta odlučio na rad u Njemačkoj, a supruga i dijete ostali su kod kuće.
I tu počinje zaplet koji se, složit ćete se, lako može svrstati uz bok onima iz španjolskih sapunica.
Supruga se zbližila sa svekrom, te je nekoliko mjeseci nakon zatražila i razvod braka. Kad je to čuo, sin, dakle suprug, vratio se iz Njemačke pokušavši ispraviti stvari i spasiti brak, no uzalud.
Nakon okončanja razvoda, supruga i otac, točnije sada supruga i novi suprug žive u novoj kući zajedno s novim djetetom, koje, pazite sada – nekoliko metara dalje u drugoj kući ima polubrata po istoj majci, no ovome je otac njegov otac, a ovom drugom njegov djed.
Tu ćemo stati s pričom. Nastavak i sreću obiteljskog života možete i sami zamisliti.