Ukoliko sebe smatrate pristojnom osobom, ne mora značiti da će vas tako doživjeti i pripadnici drugih kultura. Mnoge navike morat ćete promijeniti ukoliko krenete na daleka putovanja, jer ono što u svojoj kulturi smatrate normalnim i društveno prihvatljivim može naići na veliko neodobravanje.
Napojnica
U SAD-u i Europi, najbolji način da se obrukate pred prijateljima i poslugom restorana u kojem sjedite je da ne ostavite napojnicu. To se smatra ne samo nagradom osoblju za dobru uslugu, nego i znakom kulture konzumenta usluga. Napojnica se podrazumijeva i kad koristite hotelski smještaj, frizerske i kozmetičke usluge i usluge servisa raznih majstora. Dok je u nekim kulturama obavezan i čak reguliran poslovnom politikom, u drugima je dobrovoljan i zasnovan na slobodnoj procjeni konzumenta. U svakom slučaju, znak je pristojnosti i zahvalnosti.
Međutim, kada se nađete u Japanu, držite se stavki navedenih u računu jer se svako plaćanje preko navedenog iznosa može doživjeti kao uvreda za pružatelja usluga. Animozitet prema napojnicama je naročito izražen u japanskim restoranima, gdje se vrhunska usluga podrazumijeva bez dodatnog plaćanja. Analizirajući psihologiju ovog nesklada u doživljavanju napojnica, zaključujemo da je za ponosne i suzdržane Japance uvreda sama činjenica da bi udobnost njihovog življenja mogla ovisiti o dobroj volji i osobnoj procjeni konzumenta usluga, a ne isključivo o predanom radu zasnovanom na poštovanju poslovne politike tvrtke za koju rade.
Zviždanje
U zapadnoj kulturi, zviždanje ima otvorenu interpretaciju kao čaša vode puna (ili prazna) do pola. Ono može biti znak uživanja u muzici koja se reproducira na ovaj način, neformalnog dozivanja ili vokalna manifestacija divljenja. U svakom slučaju, teško da bi ga netko ocijenio kao izrazito nekulturnu gestu. Međutim, ukoliko se nađete na Haitiju, ovo je nešto što nikad ne bi trebali činiti, i na što naročito treba upozoriti djecu za koju se zviždanje smatra izrazito neprikladnim. U kulturi Haitija poželjno je da se „djeca vide, ali ne čuju”. Uz zviždanje, postoji još cijeli niz gesti koje se smatraju neprikladnim za njih: sjedenje s prekriženim nogama, direktan kontakt očima s odraslima i stajanje s rukama opuštenima uz tijelo.
Osmijeh otvorenih ustiju
Ljudi diljem planete vole šale, ali na njih ne reagiraju na isti način. U zapadnoj kulturi je smijanje na sav glas, s otvorenim ustima uz pokazivanje zuba, prihvatljiva manifestacija razdraganosti. Cijela industrija estetske stomatologije počiva na želji ljudi da se smiju bez ograničenja i pokažu što ljepši i širi osmijeh. Ne i u Japanu. Glasan smijeh s otvorenim ustima Japanci uspoređuju s „konjskim” i smatraju ga vrlo neženstvenim i napadnim. U toj kulturi, smijeh s otvorenim ustima jednako je neprihvatljiv kao zijevanje, kašljanje ili žvakanje s otvorenim ustima u našoj kulturi.
Dolazak na vrijeme
Ukoliko ste pozvani na večeru ili druženje, uobičajeno je da se tolerira malo kašnjenje od petnaestak minuta. U suprotnom, uvrijedit ćete domaćine koji vas očekuju u određeno vrijeme i prema tome podešavaju pripremu jela, ali ćete pokazati i nepoštovanje i prema ostalim gostima koji su došli na vrijeme. U mnogim djelovima Argentine, gde je sačuvan duh španjolskog odsustva pojma o vremenu, gledat će vas s čuđenjem ako se pojavite u dogovoreno vrijeme. Vrlo je vjerovatno da ćete svoje domaćine zateći nespremne, zato je najbolje sačekati sat-dva od zakazane satnice i pojavite se kad vas Argentinci zapravo očekuju. Sličnu praksu možete primjeniti i kad vas očekuju Rusi, koji također pojam vremena tumače fleksibilno, a kašnjenju ne pridaju značaj.
Primanje i otvaranje poklona
Kao da sam odabir poklona za pripadnika druge kulture nije dovoljno kompliciran posao, tu se umješao i ritual predaje kao dodatni problem. Kad netko odbije poklon koji mu dajete, velika je vjerovatnost da ćete se u Eurpi i Americi uvrijediti i odustati od darivanja. Međutim, tradicija, „ritualni ples darivanja” u Japanu podrazumijeva da primalac do tri puta ljubazno odbije poklon prije nego što ga primi. Iako može biti neugodan za darodavca koji na njega nije navikao, ovaj ritual treba ispoštovati i ponuditi poklon maksimalno četiri puta.
Kad primi poklon, Europljanin i Amerikanac će ga odmah otvoriti da bi pokazao svoje poštovanje prema onom koji daruje. Međutim, to nikako ne činite ukoliko ste poklon dobili od Kineza ili Indijca, koji će gestu protumačiti kao gramzivost, nedostatak kulture i strpljenja. Ovaj običaj ima svoje logično objašnjenje. Kod razmjene poklona, često je jedan skuplji, kvalitetniji ili pažljivije odabran. Ukoliko ih otvarate zajedno, postoji mogućnost da je jedna strana poklonila nešto vrijednije, što može osramotiti drugu osobu. Otvaranje poklona kad ostanete sami sprečava tu neprijatnost.
Ispuhivanje nosa u javnosti
Ni u zapadnoj kulturi ispuhivanje nosa kada ste prehlađeni nije poželjno ponašanje, ali je daleko od neprihvatljivog. Osim u formalnim situacijama, nećete se zbog toga izdvajati iz društva, niti sklanjati od očiju svijeta. Ne i u Japanu! Tamo je bonton neumoljiv: za sve što izbacujete iz svog tijela, koristite toalet. Čak je i riječ koja opisuje ovu radnju neugodna – hanakuso doslovno znači „otpad iz nosa”. Zbog ovog pravila, uočit ćete često jedan nesklad u zapadnoj i istočnoj kulturi. Dok je glasno šmrkanje daleko nepristojnije od ispuhivanja nosa u zapadnoj kulturi, u istočnoj ćete po metrou i na javnim mjestima često čuti uporno i glasno šmrkanje onih koji se uzdržavaju od ispuhivanja nosa.
Ruke u džepovima
Sama činjenica da su nas roditelji često opominjali „izvadi ruke iz džepova, zašit ću ti ih” dovoljno govori da se na ovu gestu ne gleda blagonaklono ni u našoj kulturi. Komunikacija dok su nam ruke u džepovima se u zapadnoj kulturi tolerira kad su u pitanju neformalni susreti, ali je treba izbjegavati jer šalje poruku da smo zatvorena, nedruželjubiva i socijalno neinteligentna osoba.
Bill Gates, prvo ime IT industrije, osjetio je posljedice ove navike na svojoj koži, ali i izazvao neugodan međunarodni incident kada se s predsjednicom Južne Koreje rukovao nonšalantno držeći drugu ruku u džepu. Ono što su Amerikanci doživjeli samo kao poznatu naviku društvenog autsajdera i čudaka koji se najčešće i rukuje na taj način, Južnokorejci su protumačili kao nedostatak poštovanja i uvredu s namjerom.