Loza Medici za razliku od Habsburga i Burbona nije bila kraljevska obitelj, već su ti talijanski knezovi s političkom mdrošću i kulturnim težnjama zavladali Firenzom.
Firenca je dosegla vrhunac razvoja dok ju je vješto vodio stvarni osnivač obiteljskog blaga Cosimo de Medici, kao i njegov unuk Lorenzo Veličastveni. Njihova razgranata bankarska mreža stvorila je od obitelji Medici gospodarsku i političku silu.
Posljednji veliki vojvoda iz ove loze, Gian Gastone, umro je 1737. A njegov je život bio sve smo ne vojvodski. Ostao je posljednja nada u produljenje glasovite loze Medici. Kao dijete bio je zanemaren, odrastao je u marljivog i samotnog mladića, a očito je bilo da ga je mučila neka vrsta duboke depresije. Otac ga je u 23. godini oženio za bogatu udovicu Anu Mariju Saxe Lauenburg, neugodnu ženu razvratna ukusa i zastrašujućeg izgleda. Gian Gastone bio je užasnut bračnim životom, a utjehu je tražio kod intimnog prijatelja i sluge Giulianna Damija koji je na njega utjecao do kraja života.
Koristio je svaku priliku kako bi pobjegao od svoje žene, te se odavao razvratnom životu sa svojim slugom. Noći su provodili lutajući ulicama i ločući po zloglasnim krčmama Praga, zatim i Hamburga.
U Firencu se trajno vratio tek 1705. godine. Više nije bilo mogućnosti da mu se supruga pridruži, kao ni da će dobiti djecu on, njegov brat ili njegova sestra.
Njegov otac, vojvoda Cosimo grčevito je pokušavao osigurati nasljednike. Gastonov brat Francesco Maria bio je kardinal, koji je zgrnuo veliko bogtstvo zbog brojnih crkvenih položaja. Slabo ga je zanimalo žensko društvo, za razliku od muškog, ali ipak se dao nagovoriti da zatraži odrješenje iz reda kako bi se vjenčao i osigurao nasljednike slavnoj lozi Medici. Njegova navjesta trebala je biti kći vojvode Guastelle. Njoj je novopečeni suprug, pretio i bolestan od guše i katara, bio toliko odbojan da mu se nije niti htjela prepustiti. Radila je sve što može kako bi mu izmakla i na kraju je prevelika debljina učinila svoje – kardinal je umro, a time i posljednja nada da će loza dobiti nasljednika.
Zdravlje nije služilo ni Gastonea, bolovao je od astme a pio je i veliku količinu likera.Kad je stari vojvoda Cosimo umro, nasljedio ga je 52- godišnji Gian Gastone. Nisu ga zanimali državnički poslovi ali je dobro posložio ministre pa je firentinska vlada funkcionirala.
Vojvoda Gian Gastone živio je jako neuredno. Redoviti posjetitelji njegovih odaja bili su magarac i psi, znao je goste primati sjedeći u krevetu bez ičega na sebi osim kravate, uz redovitu konzumaciju velikih količina likera.
Dvadeset dva meseca nije izašao iz svoje palače, a punih sedam mjeseci nije se odjenuo, ručao je u kasnim popodnevnim satima, a večera mu se servirala u dva ujutro. Svijet je gledao kroz izmaglicu pijanstva, nakon večere redovito je bio mrtav pijan. Znalo se dogoditi da pijan padne s konja. Kad je došao na jedno primanje, bio je tako pijan da je govorio bestidnosti, te su ga na kraju položili u kočiju dok je povraćao.
Spavaća soba postala je središte njegova života. Sluge su mu radile kao svodnici, tražili su mladiće i dječake, neposlušne i prljave, ali obdarene, s očima i držanjem Adonisa. Ponekad bi znao imati i do deset mladića u seksualnoj orgiji.
Veliki vojvoda je 1730. uganuo nogu i povukao se u krevet, iz kojeg više nije izlazio narednih 7 godina. U sobi je vladao nepodnošljivi smrad, krevet je bio prepun gamadi, plahte su bile prljave, a vojvoda nimalo nije mislio na svoju vanjštinu, uopće nije rezao nokte na nogama i rukama. Nosio je veliku i prljavu periku koja mu je znala služiti za brisanje bljuvotine s lica.
U lipnju 1737. teško se razbolio, a umro je sljedećeg mjeseca. Iako je bio nesposoban vladar, sahranjem je sa svim počastima.
Njegova sestra kneginja Ana Maria umrla je 6 godina nakon njega, a oporučno je ostavila sve medičejske posjede i imanja gradu Firenci. Na taj način Medici su se Firentincima odužili što su vjerno slijedili tu obitelj više od tri stoljeća.