Sjeverna Koreja (Demokratska Narodna Republika Koreja) i dalje je, blago rečeno, najneobičnija država na svijetu. Zakoni, pravila, izjave, svakodnevnica, stvarne ili preuveličane činjenice o Sjevernoj Koreji kontra su civilizacijskih dostignuća i zdrave pameti cijelog normalnog razvijenog svijeta.
U toj zemlji primjerice košarka ima drugačija pravila nego u ostatku svijeta. To nije sprečavalo zvijezdu NBA lige Dennisa Rodmana da redovito posjećuje vođu Kim Jong – ila dok je još bio na životu.
U slučaju elementarne nepogode ili ratnog stanja građani Sjeverne Koreje dužni su spasiti kipove Velikog vođe, 99 % stanovništva Sjeverne Koreje zna čitati i pisati, marihuana nije na popisu nedozvoljenih supstanci, ali je zato zabranjeno nošenje traperica.
Dragi vođa, Vrhovni vođa, Naš otac, Generalissimo, tako su građani zvali osobu Kim Jong – ila koji je ovom zemljom vladao 17 godina, sve do svoje smrti 2011. godine. Bio je centar jakog kulta ličnosti, stalno hvaljen i poštovan kao heroj i veliki čovjek bez premca. Bio je vrlo enigmatična osoba koju je vrlo teško usporediti s današnjim modernim šefovima država.
Stroga disciplina i kruta pravila koja su važila za građane, ipak nisu važila i za Velikog vođu. Njegove svečane večere i orgije nikako se ne uklapaju u čudoređe zemlje koja svojim građanima eto, ne dopušta niti nošenje traperica. Te su se večere mogle opisati kao pravi maratoni bludničenja. Postojala je posebna „skupina za užitke“ koja se sastojala od pet mladih djevojaka kojima je zadatak bio zabavljati visoke dužnosnike. One su najčešće plesale gole, a na koncu bi se pijani dužnosnici bacali na njih. Bludničenje na vrhu režima bilo je zapravo Kim Jong – ilov način da umilostivi svoje dužnike i da ih još više zaduži.
Djevojke iz „skupine za užitke“ regrutirale su se iz umjetničkih škola, uz uvjet da imaju 18 godina, da su još djevice i da su posve zdrave. Kad bi se obavila selekcija, djevojke su se dijelile u tri skupine namijenjene da uljepšaju razularene zabave u Kimovoj palači: ekipa za nasladu pruža seksualne usluge, ekipa za ugodu zadužena je za masiranje i opuštanje, a tu je i ekipa za pjesmu i ples.
Zabave su se obično događale srijedom i subotom u glavnoj rezidenciji. Gosti se pozivaju uvijek u isto vrijeme, u 19:30, bilo bi im posluženo piće, a Veliki vođe pridruživao bi se u 20 sati. Običaj je bio da svi piju što brže i više mogu, tako da su oko 22 sata već jako pijani. Tada bi Veliki vođa birao tko će pjevati s pomoću njegove najmodernije opreme za karaoke.
Takve su zabave znale trajati i čitav tjedan. Kako bi sve bilo što opscenije, trupa plesačica bila je poslana na putovanje po Europi koje je platio sam Kim Jong – il. Oderdište im je bilo kabaret Lido u Parizu. Tamo su učili koreografije i nabavili kostime kojima bi pri povratku oduševili svog mecenu. Taj egzotični ples jako se svidio Kimu, pa je svoj ambiciozni projekt predstavio američkoj državnoj tajnici Madeleine Albright tijekom njezina posjeta u listopad 2000. Je li američka političarka bila jednako oduševljena kao i njen domaćin, ne zna se.
Djevojkama je često bilo organizirano najecanje u ispijanju alkohola, ponajprije piva.
