Najpoznatiji nacistički doktor, Josef Mengele bio je fasciniran obitelji Ovic. Oni su bili “krunski dokaz” njegove teorije o “degeneraciji Židova” i superiornosti arijevske rase i zbog toga je odlučio spasiti ih iz plinske komore kako bi na njima mogao provesti seriju jezivih eksperimenata, piše portal Allday.com.
Riječ je bila o jednoj od najvećih obitelji malih ljudi na svijetu. Potjecali su iz Rumunjske, a sedam članova je patilo od pseudoahondroplazije, najčešćeg oblika poremećaja rasta. Ostali članovi obitelji, kao i njihovi supružnici bili su prosječne visine.
Prije Drugog svjetskog rata obitelj Ovic je vodila grupu “Liliputanci”. Putovali su Europom i pjevali narodne pjesme na nekoliko jezika, uključujući i njemački. Patuljasti članovi su zabavljali publiku, dok je ostatak obitelji radio iza scene.
Ni Drugi svjetski rat nije spriječio obitelj od nastupanja na okupiranim teritorijima i tako je bilo sve do 1944. godine kada je otkriveno njihovo židovsko podrijetlo. Čitava obitelj odmah je transportirana u Auschwitz.
Tamo se nalazilo sjedište najpoznatijeg nacističkog liječnika – doktora Josefa Mengelea. Čim je obitelj Ovic stigla u logor, stražari su Mengeleu javili vijest – dva brata i pet sestara, sve patuljci, dopremljeni su vlakom.
Većina njihovih supatnika iz stočnih vagona ubijeni su još iste večeri. Ali, ovi mali ljudi su dotjerani i u svojoj najboljoj odjeći, predstavljeni zloglasnom “Doktoru Smrt”.
Josef Mengele je u to vrijeme uveliko radio istraživanja i eksperimente na ljudima. Svi njegovi “zamorci” bili su logoraši, a glavni cilj mu je bio dokazati da su Njemci superiorniji od drugih naroda, naročito od onih koje su masovno ubijali u logorima širom okupiranih teritorija.
Članovi obitelji Ovic uskoro su postali njegovi omiljeni “pacijenti”. Mengele je spasio sve, čak i nekoliko rumunjskih susjeda koji su tvrdili da su u srodstvu sa Ovicima. Ipak, to nije napravio iz dobrote – oni su bili “krunski dokaz” njegove teorije o “degeneraciji” židovskog naroda.
Tijekom vremena koje su proveli u Auschwitzu svi članovi obitelji Ovic – mali i veliki, supružnici, oni koji nisu bili u krvnom srodstvu, čak i lažni rođaci, svakodnevno su bili podvrgavani testovima krvi, vađenju koštane srži i zuba, čupanju kose i seriji ponižavajućih “nastupa” tijekom kojih bi ih skinuli do gole kože samo kako bi ih pokazivali publici tijekom “medicinskih predavanja”.
Sve je bilo mnogo gore za žene i djecu jer su nad njima izvođeni dodatni ginekološki eksperimenti i testovi razvoja.
Ipak, u zamjenu za jezive testove, obitelji Ovic je bilo dozvoljeno živjeti. Bili su odvojeni od ostatka logoraša u posebne barake u kojima su imali zasebne krevete na kojima se čak nalazila i posteljina. Ne samo da im je bilo dozvoljeno zadržati svoju odjeću, nego je Mengele naročito volio da njegovi “pacijenti” dolaze kod njega “dotjerani”.
Kako bi ih držao sigurnim i kako se nitko ne bi usudio povrijediti njegove “dragocjene pacijente” Mengele je Ovice vodio sa sobom u rijetkim prilikama kada je napuštao logor, a rado ih je pokazivao svojim kolegama.
I tako je obitelj Ovic dočekala svibanj 1945. i kraj Drugog svjetskog rata. Dvanaest članova ove obitelji i brojni susjedi i lažni rođaci oslobođeni su iz Auschwitza kada su do njega došli saveznički vojnici. Mengele ih je ostavio u žurbi bijega od pravde, ali je sa sobom ponio rezultate svih svojih istraživanja.
Ovici su postali najveća židovska obitelj koja je preživjela Drugi svjetski rat. Nakon 1945. emigrirali su u novoformiranu državu – Izrael gdje su nastavili raditi kao zabavljači.
Najmlađa sestra, Perla Ovic, preminula je tek 2001, u svojoj 80. godini. Prije nego što je umrla priču iz vremena njene porodice u Auschwitzu ispričala je u dokumentarcu “Sedam patuljaka iz Auschwitza”.