Od 20 ekstradjevičanskih maslinovih ulja, sedam u proizvodnji i 13 u maloprodajnim trgovačkim lancima, koje je lanjske godine kontrolirala poljoprivredna inspekcija čak šest ih je palo na ispitu kakvoće, doznajemo u Ministarstvu poljoprivrede.
Čak trećina hrvatske proizvodnje maslinova ulja pliva u sivoj zoni, procjene su koje se godinama već ne smanjuju, a sada, prema nalazima inspekcije, sa svakim trećim kupujemo i mačka u vreći. Od devet ispitanih ulja lani proizvedenih u Hrvatskoj, čak četiri nisu odgovarala parametrima kvalitete, autentičnosti i senzorskom ispitivanju.
Najfinija ulja proizvođači miješaju s drugim uljima. Rezultati inspekcije najbolji su znak da se krene u rigoroznije kontrole Sve maslinovo ulje kojemu je nakon kontrole zabranjena prodaja bilo je domaće, uvozno je bilo lažnog ranga. Dva od njih bila su patvorena, što znači da su ih proizvođači, među kojima i dva OPG-a, miješali s drugim uljima, osim maslinovih, dok od 11 ulja iz zemalja članica EU, dva nisu zadovoljila. U oba slučaja, a riječ je o jednom talijanskom i jednom španjolskom ulju – u pitanju je, kako se tvrdi, „nesukladnost“ na senzorsko ispitivanje. To znači da će se takva ulja, uz moguću kaznu trgovcima do 50.000 kuna, iz ekstradjevičanskih preimenovati u djevičanska ili maslinova ulja i ponovno vratiti na tržište.
Ekstradobit na prijevari
Ivica Ljubenkov, predsjednik Zajednice maslinara i uljara Hrvatske (ZUMAH), koji je svojedobno radio u laboratoriju za maslinova ulja splitskog SMS-a, kaže kako su rezultati inspekcije najbolji znak da se krene u rigoroznije kontrole na tržištu. Prema parametrima EU, Ministarstvo poljoprivrede uzelo je više nego dvostruko uzoraka na tržištu – minimum je osam! No Ljubenkov drži kako sustavne kontrole u nas nema.
Svatko tko ulje stavlja u prodaju, prije nego na njega nalijepi etiketu da je ekstradjevičansko, trebao bi ga dati na ispitivanje kvalitete, no to uglavnom rade ozbiljni proizvođači koji drže do imena i žele ga druge godine prodavati, dok puno njih, prodajući ga uglavnom na kućnom pragu, i dalje lovi u mutnom. Po Ljubenkovu čak nisu problem mali proizvođači, OPG-ovi.
– Oni možda i ne znaju kakvo treba biti ekstradjevičansko maslinovo ulje. Veći su problem trgovački lanci koji moraju znati što kupuju, a krivo deklariraju, varaju kupce i na tome stječu ekstradobit, tvrdi Ljubenkov.
Proizvođač ekološkog ekstradjevičanskog maslinova ulja Nikica Žampera iz Žmana na Dugom otoku tvrdi kako on obavezno svoje ulje daje na analizu.
– Lani ga nije bilo puno, tek 150 umjesto uobičajenih 800-tinjak litara, ali je kvalitetno, biološko i s pravom ga cijeni na 150 kuna za litru. Ispod 120 kuna ne može pokriti troškove proizvodnje, a oni su danas, s obzirom na klimatske promjene i bolesti, od paunova oka, preko svrdlaša, iz godine u godinu sve veći. Čak i da nije ekološko, pravom ulju cijena ne može biti niža od 80 kuna, to nije realno, tvrdi Žampera.
– Kamoli 30- ak kuna, po koliko se prodaje u nekim trgovačkim lancima. No kako su preklani masline poharali paunovo oko i nekoliko generacija maslinovih muha pa u Hrvatskoj nije bilo ni dva milijuna od prosječnih šest milijuna litara maslinova ulja, nije čudno što se ovih dana, kako se čuje u Dalmaciji, i ulje iz trgovačkih lanaca od 30-40 kuna prepakirava i prodaje pod domaće. Ili se pak miješa s biljnim jestivim uljem i prodaje za 80-ak kuna, dodaje Žampera.
U Italiji 2 milijuna litara lažnog
Domaćeg ulja zasad ima dovoljno, tvrde maslinari. No u okruženju ga, čini se, nedostaje. Italiju je lani poharala bolest maslina uzrokovana bakterijom Xylellom fastidiosom pa je tamošnja porezna inspekcija samo prije nekoliko dana zaplijenila čak dva milijuna litara lažnog maslinova ulja, koje se prodavalo kao vrhunski proizvod talijanske kvalitete, a zapravo je spravljeno od jeftinih španjolskih i grčkih ulja. Hoće li takva ulja – s etiketom EU – završiti i u nas, teško je reći. Kad bi se naplatile dvije ili tri rigorozne kazne i imenovali krivci, s kojima se kod nas ne izlazi u javnost, ostali bi se zamislili, kazao je Ljubenkov, piše Večernji list.