Znanstvenici sa Sveučilišta u Melbourneu mogu se pohvaliti da su prvi otkrili da rijetka vrsta monosaharida ili jednostavnog šećera, koju nalazimo u zelenom lisnatom povrću, hrani ‘dobre’ bakterije u crijevima i utječe na poboljšan rad crijevne flore i probavnog sustava, istodobno blokirajući djelovanje ‘loših’ bakterija.
Riječ je o glukozi 6-sulfonatu (SQ), jedinoj poznatoj molekuli monosaharida koja sadrži mineral sumpor, vitalan sastojak triju aminokiselina, važan nutrijent i prirodni sastojak tjelesnih stanica, a važan je i u tvorbi hormona, enzima, neurotransmitera, antitijela, i prijenosnika nutrijenata. Sve vrste zelenog povrće proizvode SQ, omogućujući na taj način fotosintezu, a što je povrtnica zelenija, u njoj je više glukoze 6-sulfonata, kaže Ethan Goddard-Borger s melbournskog Instituta Walter and Eliza Hall koji je vodio istraživački tim.
Objasnio je i da ljudski organizam ne uspijeva preraditi SQ, no važan je jer ga za prehranu koriste ‘dobre’ bakterije iz crijevne flore, koje utječu na bolji rad probavnog sustava. Goddard-Borger kaže da znanstvenici već pedeset godina znaju da se SQ nalazi u špinatu, brokuli, kelju, peršinu i ostalom zelenom lisnatom povrću, no da još nisu uspjeli ustanoviti na koji ga način crijevne bakterije uspijevaju ‘izvući’ iz povrća i iskoristiti kao izvor vlastite energije.
“Crijevne bakterije, poput iznimno važnih sojeva E. coli, koriste SQ kao izvor energije, a znamo da je E. coli zaštitna barijera koja sprečava rast i širenje kolonija loših bakterija. Nadamo se da ćemo uskoro prikupiti još dokaza o tomu da je konzumiranje zelenog povrća koje sadrži ovu specifičnu molekulu monosaharida značajan faktor za održavanje zdrave crijevne flore i dobrog funkcioniranja probavnog sustava”, kaže Goddard-Bogner.
Otkriće, objavljeno u časopisu Nature Chemical Biology, otvara mogućnost za razvoj potpuno novih tipova antibiotika. S obzirom na to da i loše bakterije, poput salmonele metaboliziraju ovu vrstu šećera, australski znanstvenici tvrde da bi se na temelju saznanja o glukozi 6-sulfonatu mogli razviti novi antibiotici koji privlače određene tipove patogenih bakterija te ih početi uništavati na učinkovitiji način nego dosad poznati lijekovi iz ove skupine.