Astronomi su otkrili nove dokaze u prilog kako na rubu Sunčeva sustava postoji deveti planet.
Promtrajajući brojne objekte u Kuiperovom pojasu (polju punom asteroida i plutoida izvan Neptunove orbite) astronomi su otkrili nešto jako neobično i u njihovom kretanju. Primjetili su kako šest najudaljenijih objekata unutar pojasa skupljeni zajedno, kao da ih sve privlači jedna jaka gravitacijska sila.
Praktički jedina stvar koja bi mogla biti razlog takvom privlačenju udaljenih objekata novi je masivni planet, s masom višestruko većom od zemljine, vjerojatno blizu Neptunove mase, a koji se nalazi stotine astronomskih jedinica (udaljenost Zemlje od Sunca) izvan plutonove orbite.
Takvom medotodom, već je pronađen Neptun, ali…
Nakon otkrića Urana, sedmog planeta, astronomi su uočili nešto čudno. Umjesto da se kreće po svojoj orbiti brzinom koju predvidiđaju newtonowi zakoni za predmet njegove mase i na njegovoj udaljenosti od Sunca, prvo se više godina kretao prebrzo, zatim upravo onako kako je bilo predviđeno, a na kraju sporije.
Astronomi i matematičari su primjetili kako bi dodavanje još jednog velikog svijeta, kojeg se tek treba otkriti, moglo objasniti takvo neobično kretanje. Položaj tog planeta predvidio je 1846. Urbain Le Verrier, a kada je planet stvarno i otkriven koji tjedan kasnije, pokazalo se kako je Le Verrier pogriješio za manje od jednoga stupnja.
No znanstvenici su jednakom metodom predvidjeli planet Vulkan. Orbita Merkura, planeta najbližeg Suncu nikako nije odgovarala newtonovim zakonima. Kako bi je objasnili, astronomi su izračunali kako bi između Merkura i Sunca trebao postojati još jedan planet. Tragali su za njime sve dok Einstain nije pobio newtonove zakone gravitacije. Njegovi računi savršeneno su objasnili Merkurovu orbitu.
Novi dokazi
Sada, astronom Mike Brown, koji je prvi zagovarao postojanje devetog planeta, kaže kako je pronašao još jedan objekt u Kuiperovom pojasu koji se neobično kreće. A njegova putanja točno je onakva kakva bi trebala biti ako postoji deveti planet.