Krajem 19. stoljeća u Zadru su živjeli i radili brojni službenici različitih narodnosti. Jezik sporazumijevanja bio je talijanski ili njemački. Kultura , jezik i običaji Čeha, Mađara, Austrijanaca, Talijana i drugih miješali su se s tradicijom i kulturom domaćeg hrvatskog građanstva. To je gradu dalo naglašeni međunarodni prizvuk, što je pridonosilo otvorenosti novim idejama, a ujedno i bržem napredovanju grada prema tadašnjim europskim standardima.
Gradska moda nije se razlikovala od tadašnje francuske ili talijanske mode, a postojeći srednjeeuropski trend pratila su i mjesta za razonodu, poput kavana, kazina, kazališta, a tada i kinodvorana.
Prva kino predstava u Dalmaciji održana je u zadarskom hotelu Grand u siječnju 1897; dvije godine nakon prve pariške kinopredstave. Nakon toga, gostujuće kinopredstave održavaju se u kavani Gradskog perivoja, u dvorani iznad kavane Central i Novom kazalištu. Od 1906. gostovanja su sve češća i tada je sazrela potreba za najmom ili izgradnjom stalne kino dvorane u gradu.
Prvi stalni kino u Zadru bio je “Kinematograf Radium” a vlasnici su bili Zadrani Z. Novotny i A. Fisulić. Bio je smješten u Salonu Gned na Novoj obali. Dvorana se sastojala od partera i galerije, a mogla je primiti 400 gledatelja. Bila je ukrašena kristalnim zrcalima, bijelim štukaturama te opremljena bogatim namještajem.
U travnju 1908. otvoren je drugi stalni kinematograf u Zadru, “Cinematografo Centrale” a bio je smješten u prostorima braće Meštrović nasuprot gradskoj kavani Central. Vlasnici kinematografa natjecali su se za publiku, pa Meštrovići uvode besprekidni program od 18 do 22 sata, modernizirali izgled ekrana uokvirivši ga crnim platnom, a u vrijeme pauza osvjetljivali su prostor nizom žarulja.
U svibnju 1912. otvoren je treći kinematograf “Salone Parigi”, isto u vlasništvu obitelji Meštrović, a nalazio se na Novoj obali. Mogla je primiti 300 gledatelja. U to vrijeme Zadar je imao 13000 stanovnika i čak tri kina, što govori o tome da su Zadrani u slobodno vrijeme mogli birati zabavu i razonodu kao da su živjeli u nekom velikom europskom gradu.