Knjige koje su promijenile svijet

Knjige su kroz povijest imale snažan utjecaj na kulturu, znanost i sveobuhvatni razvoj čovječanstva . U nekim slučajevima njihov je utjecajbio toliko snažan – bio on dobar ili loš – da im pridajemo povijesni značaj. Neke od njih proširile su ljudske nazore i educirale, druge potpomognule ratove. Bilo kako bilo, sljedećim djelima ne može se oduzeti mjesto koje one imaju u povijesti.

Sv. Augustin: O Božjoj državi, tiskana 1467.

Napis biskupa iz Hippa koji na vijest o propasti Rimskoga Carstva reagira tezom o tome kako na njegovo mjesto treba doći Božja država pod snažnim utjecajem kršćanske crkve. Tijek povijesti Augustin opisuje kao borbu dvaju društava: nebeske države, prožete Božjom ljubavlju, te zemaljske države, kojom upravlja čovjek. U stvarnim društvenim ustanovama obje su države spojene, ali povijest se može tumačiti kao ostvarivanje Božjeg nauma da svojom milošću spasi čovječanstvo. Augustin je tako utemeljio filozofiju povijesti, koja povijesti daje svrhu i smisao.

Martin Luther: Novi Zavjet, 1522; Novi i Stari Zavjet, 1534.

Najvažnija knjiga njemačke književnosti. Njezino širenje potaklo je razvoj gornjonjemačkog kao zajedničkog jezika svih Nijemaca, a usmjerenost na iste jezične norme ujedinila je njemačko govorno područje. Lutherova Biblija je oblikovala propovjednu retoriku, ujednačila njemački osjećaj za stil, a Nijemcima ponudila zajedničko blago formula, slika i izraza koji su prodrli u jezik. Stoga je prava sreća da je Luther vladao slikovitim, plastičnim njemačkim. Noviji prijevodi Biblije uz Lutherov izgledaju mnogo banalniji.

Niccolo Machiavelli: Vladar, 1532.

Djelo koje je utemeljilo učenje o državničkom razmišljanju. Politiku više ne promatra s moralnog, nego sa znanstveno – tehničkog stajališta. Veliča osobnu karizmu: naziva je virtu, što označava svojevrsnu energičnu dinamiku vladara, u kombinaciji s obilježjima lava i lisice – hrabrošću i prepredenošću.

Nikola Kopernik: De revolutionibus orbium coelestium libri, 1543.

Djelo koje je geocentričnoj slici svijeta zadalo smrtni udarac. Kopernik promjene na nebu tumači činjenicom da se Zemlja okreće oko Sunca i svoje osi. Crkva ga je 1616. stavila na popis zabranjenih knjiga.

Galileo Galilei: Razgovor o dvama najvažnijim svjetskim sustavima, Ptolomejskim i Kopernikanskim, 1632.

Pisan kao dijalog radikala, konzervativaca i agnostika koji nabraja nova astronomska otkrića, hvali kopernikansko razmišljanje kao jednostavno i lijepo te se izruguje zatucanosti neznalica koje brane stare sustave. Galilei je nakon toga pozvan u Rim pred inkvizicijski sud i prisiljen opovrgnuti sve što je tvrdio u svojoj knjizi. Ona je sve do 1828. ostala na popisu zabranjenih knjiga, a papa je tek 1992. Galilejevu osudu proglasio neopravdanom.

Sir Isaac Newton: Matematička načela prirodopisa, 1687.

Teorija dinamike i dokaz da se pojave u Sunčevu sustavu mogu izvesti iz zakona dinamike i gravitacije, njima objasniti i pomoću njih predvidjeti. Newtonova Načela smatraju se najvažnijim djelom u povijesti prirodnih znanosti. U njemu su sve dotadašnje spoznaje integrirane u novu, racionalno obrazloženu sintezu te čovječanstvu tako donose sliku svijeta, u kojem Božju vladavinu ukidaju zakoni uzročno – posljedičnih odnosa i mehanike.

Francois marie Arouet de Voltaire: Esej o univerzalnoj povijesti te običajima i duhu naroda, 1756.

U ovome djelu Voltaire istodobno uvodi pojam kulturne povijesti i filozofije povijesti opisujući svjetsku povijest kao napredak prema prosvjetljenju, kojemu svaki narod može pridonijeti.

 

Grof Arthur de Gobineau: Esej o nejednakosti ljudskih rasa, 1853. – 1855.

Borbeni tekst uperen protiv Francuske revolucije, u kojem autor pravo na vlast francuske aristokracije obrazlaže nadmoći gremansko – franačkog plemstva nad podređenim Galima. Činjenicu da je plemstvo tijekom revolucije upće moglo biti poraženo može shvatiti samo kao posljedicu “miješanja rasa” koje je pokvarilo franačku krv. Gobineau u svome eseju uvodi izraz “Arijevac” za nordijsku rasu te neke od ključnih riječi njemačkog rasizma i nacističkog obožavanja germanskog podrijetla. Samo Gobineau Nijemce, međutim, ne smatra Germanima, nego mješavinom Kelta i Slavena s trunskom nečiste germanske krvi.

 

Charle Darwin:O nastanku vrsta prirodnim odabirom, 1859.

Uvođenje teorije o evoluciji životinjskih vrsta – uključujući ljude – preživljavanjemvrsta najbolje prilagođenih prirodnim uvjetima u okolišu. Time su ukinute stoljećima stare predodžbe: biblijska priča o stvaranju svijeta, prema kojoj je sve vrste, uključujući čovjeka , izravno stvorio sam Bog prije 6000 godina; predodžba o tome da iza svakog razvoja stoji božanski planer, te da čovjek nije potomak čimpanza, nego je stvoren na sliku Božju. Nijedna knjiga prije ili poslije nije tako uzdrmala dotadašnju sliku svijeta i povrijedila ljudsko samoljublje kao Darwinova. Idućih je godina bila glavna tema intelektuanih rasprava, a gotovo da nema područja  ljudskog razmišljanja koje nije dotakla. Koncept evolucije kao neplaniranog, ali nipošto proizvoljnog automatskog procesa još je i danas iznimno aktualan.

 

Karl Marx: Kapital, 1867.

Marx započinje kritikom građanske ekonomske teorije, proces uporabe kapitala koji ta teorija opisuje objašnjava međusobnim odnosom vladajuće i podređene klase, prelazi na analizu dijalektike robe između uporabne i razmjenske vrijednosti te opisuje kamuflažu društvenih odnosa novcem i pojave koje on izaziva – otuđenost, materijalizam i ideološku zaslijepljenost, koja čovjeku vlastitu izrabljenost prikazuje kao posljedicu prirodnog odnosa stvari. Dok opisuje izrabljivanje radnika u središte stavlja izraz ” višak vrijednosti” a pritom i ovdje ” objektivne zakone” tržišta razotkriva kao običnu kamuflažu vladarskih odnosa. Kapital je postao Svetim pismom socijalizma i uveo obvezatnost znanstveno utemeljene teorije u kojoj je nekadašnja vjera u Boga zamijenjena znanstvenom objhektivnošću. Manji je bio izravni utjecaj ovog djela od onog koji su imala promišljanja crkvenih otaca socijalizma Lenjina, Kautskoga, Plehanova, Lukacsa.

 

Theodor Herzl: Židovska država, 1896.

Dreyfusova afera u Francuskoj, tijekom koje se prvi put rasistički antisemitizam pokazao kao ideološka poveznica između reakcionarne više klase i malograđanskih masa, uvjerila je Herzla u nužnost osnivanja židovske države u Palestini. Objavljivanje knjige dovelo je do Prvog cionističkog kongresa u Baselu 1897. na kojem je osnovana cionistička organizacija. Zahvaljujući utjecaju Chaima Weizmanna i Nahuma Sokoloffa, britanski je premijer Lord Balfour 1917. pristao odobriti stvaranje židovske države. doduše, zamisao je ostvarena tek 1948.

 

Sigmund Freud: Tumačenje snova, 1900.

Knjiga iznosi osnove psihoanalitičke teorije i prakse: erotski karakter snova, Edipov kompleks, libido, teoriju o ispunjavanju želja, simboličku šifirianost, teoriju potiskivanja, podjelu psihe na svjesni “ego” i podsvjesni “id”, teoriju o neurozama i njihovim simptomima, postupke osvješćivanja. Psihoanaliza je naglavce okrenula zapadnjačku predodžbu o psihi.

 

Albert Einstein: Osnove opće teorije relativnosti, 1914./15.

Dokaz da svako opažanje ovisi o motrištu te da stoga ne postoji objektivni prostor ni objektivno vrijeme. Kad bi svemirski brod bzinom bliskom brzini svjetlosti putovao do Arktura, zvijezde udaljene 100 svjetlosnih godina, za njegovu bi posadu proteklo samo 10 godina, što bi u konačnici značilo 20 godina kad bi se svemirski brod nakon 200 godina vratio na zemlju: tako je ispunjena vizija iz romana Putovanje kroz vrijeme H.G. Wellsa. zemljanima bi svemirski putnici stigli iz prošlosti, ali oni bi sami imali osjećaj da su stigli u vlastitu budućnost.

 

Adolf Hitler: Mein kampf, 1925. – 1926.

Nečitljiv bućkuriš antisemitizma, rasizma, militarizma, šovinizma, teorije o pravu na životni prostor, tumačenje povijesti i političke koncepcije, koji zbog očigledne gluposti nitko nije shvatio ozbiljno – Mein kampf je jedina knjiga  čije je djelovanje temelji na nedjelotvornosti.

 

 

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...