Tijelo najpoznatijeg zadarskog zaštitnika u našem je gradu već 731 godinu! Naime, istočno-rimski carevi koji su stolovali u Carigradu, od 6. stoljeća skupljali su ne samo vrijedna umjetnička djela, već i relikvije svetaca kako bi na taj način mogli stati uz bok s prvim Rimom. Tako je u Carigrad iz Palestine prenijeto i tijelo sv. Šimuna. Zadarski kroničari 19. stoljeća kao datum prijenosa svečevog tijela navode upravo 27. travnja 1285. godine.
Sv. Šime je donijet u sv. Stošiju, gdje je svečanu misu predvodio tadašnji nadbiskup Lovro Periandro, za čije je vrijeme zadarska katedrala i posvećena nakon obnove poslije križarskog demoliranja.
Međutim, ovu kroniku valja uzeti s velikom dozom opreza, budući da je podatke teško potvrditi. Naime, po jednoj teoriji tijelo sv. Šimuna bilo je u Zadru već 1203., o čemu svjedoči gotički natpis u škrinji sv. Šimuna.
Vjerujemo da je već svima poznata predaja prema kojoj je jedan križar po svoj prilici mletački plemić, vraćajući se lađom iz Sirije u svoj grad, nosio tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja te je morao pristati u Zadru. Sklonio se u svratište pustinjaka na mjestu gdje se danas nalazi župna crkva Sv. Ivana na Relji.
Pustinjacima je kazao da je tijelo njegova pokojnoga brata koje sa sobom nosi kući. Do odlaska iz Zadra dao ga je zakopati na obližnjem groblju. Međutim, njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo i kad je vidio da mu nema lijeka rekao je redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente u kojima će naći nešto vrlo zanimljivo. I doista, oko vrata preminuloga nađena je bilješka o moćima Sv. Šimuna koje je donio sa sobom. Redovnici su odmah u ranu zoru počeli otkopavati svečevo tijelo, a iste noći čudnovatim su viđenjem upozorena tri gradska rektora, svaki pojedinačno, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro sva trojica su se uputila na groblje i jedan drugome su priopćili što su saznali u viđenju. Tada su im redovnici otkrili kako su i oni saznali da je na njihovu groblju ukopano tijelo Sveca. Ubrzo je za sve to saznao čitav grad i otada je u Zadru započelo javno štovanje sv. Šimuna Pravednika.
Ova je predaja iz 1203. godine vrlo vjerojatno imala svoju svrhu – ublažiti posljedice 4. križarskog pohoda 1202. godine, kada je Zadar teško nastradao.