Što ne treba znati

Da bismo bili obrazovani, moramo znati i što ne smijemo znati. Toj je temi do sad posvećivano uistinu premalo pozornosti. Čvrsto se zastupa predrasuda da znanje nipošto ne može biti loše, međutim, znanje itekako može biti teret, nespojiv s općom kulturom.

Za žene je posebno opasno područje europskih vladarskih kuća. Ovdje doduše vlada proturječje između prošlosti i sadašnjosti: poznavanje dinastičkih veza između kuća Habsburg, Burbon i  Wittesbach u 18. stoljeću dobrodošao je dokaz naobraženosti. Međutim, tko iznosi detaljne informacije o trenutnim obiteljskim problemima u kući Windsor ili bračnim problemima monegaškog kneza može itekako naštetiti svom ugledu. Takva znanja valja iznositi iznimno suzdržano. Kako objasniti takvo prisilno neznanje? Za razliku od povijesnih dinastičkih odnosa, u slučaju današnjih bračnih problema vladara, riječ je o tračevima koji parazitiraju na visokom društvu. Takve tračeve širi tzv. žuti tisak. Mnogim se čitateljicama na taj način nudi mogućnost sudjelovanja  u životu visokorođenih i bogatih te tako svoje osjećaje “odjenuti” u skupocjenu odjeću te način hranjenja svoje čežnje za uzvišenim osjećajima. Želite li ostaviti dojam obrazovane osobe, trebali bi izbjegavati svaku naznaku interesa za takve sadržaje.

Još opasnije područje je televizijski program. Poznavanje tv programa i različitih vrsta emisija itekako odaje intelektualnu razinu i područje interesa. Ako se netko izjasni kao poznavatelj poslijepodnevnih talk showowa poznatih po nasilnim ispadima, ili je pisac ili nezaposlen s proleterskim ukusom i lošim društvenim kontaktima, koji već popodne sjedi pred televizorom umjesto da čita. Dakle, poznajete li običaje, standardne goste, dramaturgiju i povijest takvih emisija, budite na oprezu: takve stvari valja zatajiti. Isto vrijedi za sapunice i sve varijante reality televizije. U istu kategoriju spadaju emisije narodne glazbe, festivali zabavne glazbe i sve emisije o obješenjačkom ponašanju i sva ostala svakodnevna nastojanja televizije da zatupi narod. Za učenog čovjeka najboljim se smatra uopće ne imati televizor. Tko dogura tako daleko, uopće se ne mora brinuti za svoj ugled.Jedino područje televizije koje nudi informacije koje nisu trivijalne su političke debate i magazini.

Slično vrijedi i za časopise: žuti je tisak, naravno tabu, a ženski časopisi čitaju se samo igrom slučaja kod frizera.

Dokazom obrazovanosti za stolom smatra se samo izraženi kozmopolitski duh. Tko odbije kinesku hranu zato što iz pouzdanog izvora zna da oni poslužuju pseće meso, pokazuje malograđanski strah od nepoznatog. S druge strane, tko suvereno vlada pojmovima iz francuske kuhinje, pokazuje da je dobro upućen u francuski stil života, ali i jezik.

S koncepta obrazovanosti posve je nespojivo svako hvalisanje, čak ako je i riječ o samoj obrazovanosti. Intelektualni snobizam apsolutno je zabranjen.

isto tako, pravi je grijeh držati detaljna predavanja o temama koje ne pripadaju području opće kulture, posebice iziskuje li prigoda poticajan razgovor. Na prvome su mjestu čuda tehnike općenito, posebice automobili.

Dakle, postoje neka znanja koja vas odaju jednako kao i rupe u znanju.

Javlja se i pojam “dvije kulture”. Pod tim pojmom podrazumijeva se književno-humanističko klasično obrazovanje s jedne i tehničko-prirodoslovno s druge strane. Prva je kultura ženska domena, dok je druga muška. To sa sobom donosi određenu asimetriju u pogledu društvenog uspona. Najbolji je primjer priča: dvoje malih susjeda iz iste društvene sredine, djevojčica Saru i dječak Petra. Na maturi su zaljubljeni jedno u drugo i po završetku studija planiraju se vjenčati. Petar studira strojarstvo i postaje inženjer, Sara studira psihologiju i povijest umjetnosti. Petar studira u Zagrebu, Sara u Rimu i Firenzi. Nakon diplomskog ispita ponovo se susreću. Petar je postao vrstan konstruktor strojeva, i uskoro će dobiti dobar posao. Sara je tijekom studija postala potpuno drugačija osoba. Petar može graditi strojeve, a Saru je uvid u temelje komunikacije posve promijenio. Petrovi stavovi i ponašanje uopće nisu evoluirali, ali zbog svog znanja može dobro zaraditi. U Sarinom slučaju, mogućnost dobre zarade je dvojbena. Umjesto toga, povećali su se njeni standardi komunikacije: govori više jezika, mnogo je čitala i pronašla nove prijatelje među intelektualcima po svijetu. Pri ponovnom susretu, Petar joj se čini poput neandertalca. Ako pravodobno shvati da se ne može udati za njega jer bi to bila prava nesreća, imala je sreću. Ako se u svojoj potrazi za ljubavlju zadrži na Petru i njemu sličnim muškarcima iz sredine iz koje je i sama potekla – Petar naposlijetku, odlično zarađuje – postat će feministica duboko uvjerena u mušku barbarsku prirodu. I Petar će biti nesretan. Drugim riječima, obrazovanje je sfera koja se u društvenom usponu različito odražava na oba spola i tako postaje stalnim izvorom sukoba u vezi.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...