1105. godine dao na samostanu Svete Marije podići novi zvonik

914 godina od krunjenja kralja Kolomana u Biogradu

Arhiva, ilustracija

Kralj Koloman zasigurno je 1102. godine u Biogradu okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije, a prema nekim izvorima taj se povijesno važan događaj odvio upravo na današnji datum, 17. svibnja.

1089. godine, nakon smrti Dmitra Zvonimira, koji iza sebe nije ostavio imenovanog nasljednika, hrvatski velikaši, svećenstvo i splitski građani tada su iz Sustipanskog samostana u Splitu izvukli nećaka Petra Krešimira IV., Stjepana, koji je na Sustipanu boravio zbog zdravstvenih tegoba, te ga okrunili za kralja.

To je pogodovalo hrvatskim feudalcima jer je kralj Stjepan bio boležljiv i star i bez djece, pa za njegove kratke vladavine od 1089. do 1091. nije bilo unutarnjih i vanjskih sukoba. Može se pretpostaviti da je hrvatsko plemstvo bilo iščekivalo da Stjepan imenuje nasljednika, međutim to se nije dogodilo. U trenutku Stjepanove smrti, bez imenovanog nasljednika i sa novonastalim vakumom moći Jelena (supruga pokojnog kralja Dmitra Zvonimira) poziva svoga brata Ladislava da uđe sa vojskom u Hrvatsku i prisvoji sebi krunu, jer je on sada postao legalni nasljednik trona Hrvatske.

Ladislav je stoga 1091. godine provalio u Hrvatsku preko Drave, te ubrzo zauzeo cijelo savsko-dravsko međuriječje. Kako bi učvrstio svoju vlast u Slavoniji, osnovao je Zagrebačku biskupiju, te za prvog biskupa doveo češkog svećenika Duha. Za kralja Hrvatske je postavio svog nećaka Almoša, što očito pokazuje da Ladislav nije imao namjeru pripojiti ni Slavoniju niti ostatak Hrvatske. Bojeći se da bi Mađari mogli ugroziti bizantske interese u Hrvatskoj, poglavito dalmatinske gradove, car Aleksije I. Komnen platio je nomadskim Kumanima da napadnu Ugarsku sa istoka, tako da je Ladislav, koji se već na području Like sukobio sa hrvatskom vojskom, morao preseliti vojsku iz Hrvatske natrag u Ugarsku. Za to vrijeme u južnim predjelima kraljevstva počela se stvarati anti-mađarska koalicija centrirana oko Petra Snačića.

Petar Snačić se proglasio kraljem 1093. uz podršku protu-ugarskog dijela plemstva, iako se nije okrunio jer je kruna Hrvatske bila kod splitskog nadbiskupa Lovre, koji je umro 1099. godine. Sjeverom zemlje je još uvijek vladao Almoš, Ladislavov nećak. Nije jasno što se dogodilo, prema jednoj verziji Petar je sa vojskom otjerao Almoša iz međurječja, drugi navode da ga je otjerao ili Koloman ili Ladislav pretkraj svoje vladavine.

Godine 1095. Ladislav I. Sveti umire te ga naslijeđuje nećak Koloman, koji šalje 1097. vojsku na Hrvatsku. Presudna bitka dogodila se na planini Gvozd u kasnom travnju ili svibnju 1097., u kojoj su se sukobile ugarska vojska i pro-arpadovićevski orijentirano hrvatsko plemstvo sa vojskom Petra Snačića. Detalji bitke nisu poznati znamo samo da je kralj Petar Snačić u njoj poginuo. Ugarska vojska nastavila je do Biograda gdje je dočekala buduću suprugu Kolomana, normansku princezu Feliciju, zvanu Buzila.

Koloman se nije mogao posvetiti hrvatskim prilikama, jer se u Mađarskoj protiv njega 1098. godine pobunio njegov brat Almoš, a uslijedili su potom i još neki ratni sukobi te se Koloman tek 1102. godine mogao posvetiti prilikama u Hrvatskoj, gdje je još uvijek postojao protumađarski pokret. Koloman je uvidio da neće moći pokoriti Hrvatsku, pa se 1102. odlučio nagoditi s Hrvatima. Sklopio je ugovor Pacta Conventa s predstavnicima 12 hrvatskih plemena, koji su ga priznali za kralja, pa je tako Hrvatska ušla u personalnu uniju s Ugarskom.

Obvezao se da neće dirati u njihove posjede te da će poštovati plemićke povlastice i prava Hrvatskog Kraljevstva. Hrvati su se tom pogodbom obvezali na vojnu pomoć do granica Hrvatske o svom trošku, a izvan granica o njegovom trošku. Koloman se obvezao i na zasebnu krunidbu za hrvatskog kralja. Iste godine okrunio se za hrvatskog kralja u Biogradu.

Nakon što je stekao Hrvatsku, odlučio je ponovno pripojiti Dalmaciju koja je bila pod mletačkom vlašću. No to je zahtjevalo veliku umješnost, jer je upravu nad njom Bizant zbog smutnji u Hrvatskoj predao 1097. Mletačkoj Republici. Koloman nije raspolagao mornaricom, a bez toga je pothvat bio neostvariv. No 1104. godine je bizantski car Aleksije I. Komnen vjenčao svog sina i nasljednika Ivana II. za princezu Irenu. Ona je bila kći Ladislava I. Uz to su Bizant i Hrvatsko-Ugarska Kraljevina sklopile savez protiv antiohijskog i tarentskog hercega Boemunda. Boemund je tada prikupljao vojsku za napad na bizantski Drač.

U takvim okolnostima Bizant je pristao da Koloman zauzme Dalmaciju. Mlečani su morali pristati na to, jer je Boemund i njima zadavao briga, ali i zbog trgovačkih interesa, koji su je vezali uz Bizant, pa se mletački dužd odrekao titule dužda Dalmacije i Hrvatske. 1105. godine krenuo je Koloman u Dalmaciju. Prvo je stigao pred Zadar, gdje je u slavlju ušao u grad. Sam je dao na samostanu Svete Marije podići novi zvonik jer se stari valjda za opsade srušio. Na zvoniku je dao uklesati ove riječi: “Godine od upućenja Gospodina našega Isusa Krista 1105. nakon pobjede Ilira i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o svom trošku podići Koloman, kralj ugarski, hrvatski i dalmatinski”. Koloman je Zadranima nato potvrdio stare privilegije i nastavio put prema Šibeniku i Trogiru, koji su priznali njegovu vlast bez otpora.

 

Ostavi komentar koristeći Facebook