Cestitka_Uskrs

Došli prije 290 godina: Diplomacija i vještina nadbiskupa Vicka Zmajevića u “projektu” doseljenja Arbanasa

Hvale je vrijedna svaka inicijativa koja urodi plodom glede proučavanja povijesti dolaska Arbanasa (i njihova ostanka) pokraj Zadra. U bližoj i u daljoj povijesti mnogi su se autori bavili tom temom, kadkad iz romantičarskih pobuda, povremeno stručno, a tek veoma rijetko – znanstveno. Niz publikacija objavljen je, ali kvaliteta njihova sadržaja u puno je primjera upitna. No, ovako ili onako, o dolasku (i ostanku) Arbanasa pokraj Zadra doznalo se dosta toga uz napomenu da bi za cjelovitu i relevantnu znanstvenu sliku valjalo osmisliti i provesti projekt istraživanja i obrade podataka iz arhiva u Veneciju, u Zadru, u Turskoj…  što bi nedvojbeno potrajalo niz godina, ali bi na koncu urodilo istinskim znanstvenim djelom.

U utorak, 10. svibnja u Arbanasima će biti mjesna fešta, u narodu odavna znana kao Arbanaško čudo. Usput, obilježit će se nizom priredaba i manifestacija i 290 obljetnica doseljenja Arbanasa i bit će zanimljivo hoće li to prigodom ‘izroniti’ poneki dosad nepoznati podatak i slično.

Što je, dakle, prije gotovo tri stoljeća Arbanase odvelo iz njihove postojbine, s tadašnje granice Mletačke i Turske Albanije, s područja oko Skadra, iz pokrajine Šestani? Povijesni kontekst govori nam da je u to doba Mletačka republika jednostavno vapila za omasovljenjem svoga područja, navlastito ruralnih krajeva. Zbog niza nesretnih okolnosti, stanovništva je bivalo sve manje, a potrebe koje su vlasti imale za radnim rukama i za vojnicima, bile su goleme. Zadarski kraj nije bio iznimka, u ta doba moglo se kilometrima i kilometrima hodati i naići na tek pokojega stanovnika. Urbane cjeline trebale su hranu, a vlastima je dobrodošao svaki sposoban muškarac za vojne postrojbe. Kako su u svom starom kraju Arbanasi živjeli u izrazito neprijateljskom okruženju (Osmanlije) i kao katolici često bili ugnjetavani, dosjetio se Vicko Zmajević, nadbiskup zadarski od 1713. modela kako napučiti zadarsko zaleđe i neposrednu okolicu i time ostvariti nekoliko ciljeva. Prvo, spasiti rimokatoličke duše iz neprijateljskoga okruženja;  drugo, popuniti prostor ljudima i treće, učvrstiti odanost Mlecima, što bi se reklo ‘biti im pri ruci’ jer s vlastima je uvijek dobro biti dobar. Slijedom vremena učvrstila se priča o Zmajevićevu dobročinstvu premda je u cijelom ‘projektu’ sudjelovalo još mnoštvo osoba iz civilnih, crkvenih i vojnih vlasti. Tako je generalni providur (1723. – 1726.) Nicollo Erizzo odobrio naseljenje Arbanasa neposredno pokraj Zadra pa se ta naseobina dugo zvala Eričin Varoš (Borgo Erizzo) dok se u relativno novije doba nije jednostavno preimenovala u Arbanasi.  (nastavak sutra)

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...