Prošle godine u vlastitoj nakladi Krsto Perović i Tomislav Perović objavili su prvi prijevod (nakon 132 godine) knjige prof. Tullia Erbera La colonia albanese di Borgo Erizzo presso Zara s talijanskog na hrvatski jezik. On je to djelo objavio 1883. (La colonia Albanese di Borgo Erizzo presso Zara) nakon što je niz godina proučavao prethodne publikacije na istovjetnu temu, te neke arhivske (onda: Namjesnički arhiv) izvore u Zadru. Erber je relativno precizno iznio skup podataka do kojih je došao nastojeći sa svoga aspekta i temeljem spoznaja što ih je imao dati širi kontekst, a priču o zadarskim Arbanasima počinje doseljenjem 1726. Erber je utvrdio da je 1726. za naseljavanje Arbanasa ustupljeno određeno zemljište ograničeno ‘od istoka i zapada nadbiskupsko imanje Zadra, od sjevera javni put i od juga zemlje Giovannija Battiste Stocca’ te da je 1778 na tom prostoru bilo onih 16 kuća prvotno sagrađenih za Arbanase s pripadajućim vrtovima. Erber nastavlja da je potom zbog velike potrebe, nastala potraga za novim terenima te je odluka pala da se dio Arbanasa naseli na prostor Zemunika, te da imaju sva prava oko zemljišta, šuma, itd. Poslije prvoga vala, uslijedio je i drugi, a vlasti se na različiti načine osiguravale da doseljenicu budu integrirani. Bilo je još nekoliko valova doseljavanja što se dade razabrati i iz raasprostranjenosti prezimena. Erber tako ističe da su u vremenu objavljivanja njegove knjige u Zemuniku bile brojne arbanaške obitelji i navodi prezimena Prenđa, Perić, Marušić, Šestan, Pinčić, Petani, Ćurković, Gjergja, Paleka, Škopelja, Katarić i Bragela.
Relativno brzo Arbanasi koji su obitavali neposredno pokraj Zadra posve su ‘ušli’ u tadašnju kolotečinu života. Godine 1733. utemeljena je zadužbina za izgradnju mjesne crkve, a vlasti su dozvolu izdale 1755. Nadbiskup Zmajević bio je najbitniji oslonac u podizanju toga zdanja, što je i danas vidljivo iz natpisa na crkvi. Nedugo zatim Zmajević je inicirao i podizanje župne kuće. Postupno su podizani i drugi javni objekti, poput Carskoga zdenca 1546. (danas razgovorno: Fontana), a Arbanasi kao mikrolokacija dobili su određeni vizualni identitet čije tragove (poneki visoki ogradni zid, arhitektura…) nalazimo i danas.
Erber navodi podatak prema Katastru javnih zemljišta godine 1756. u Arbanasima živjele sljedeće obitelji: Bergella, Bitri, Ćurković, Luca (Kotlar), Kalmetić, Kovačić, Kovačević, Duka,, Prens Duca, Nikpalj, Jovi (ć), Jelenković, Marsiga, Kraste, Marušić, Maršan, Nikagi, Petani, Pinčić, Peci, Škopelja, Šestan, Smira, Vukić, Vladović, Čanković, Radojčević… ukupno 406 osoba. (nastavak sutra)