Cestitka_Uskrs

Đingis kan – tiranin i junak

Kada se govori o velikim osvajačima u povijesti, ime prvog mongolskog velikog kana, Đingis kana (1206 – 1227) i danas ima čaroban prizvuk. Izaziva u isti mah divljenje i strepnju te priziva sliku veličanstvenosti i nemilosrdnosti.

Osnovao je carstvo kojemu po opsegu nije ni prije ni poslije bilo ravna. Sposobnošću i karizmom, ne prezajući ni pred čim, a opet postojan u želji da unaprijedi državu koju je stvorio ratom i razaranjem, trajno je promijenio svijet iz kojeg je potekao. Često ga se uspoređuje s hunskim kraljem Atilom. Obojica su potjecala iz azijske stepe, tjerala ih je silna ambicija, vodili su velike konjaničke vojske, okrutnišću i silovitošću sijali su strah među neprijateljima, pokorili brojne narode  i stvorili golema carstva.

O Đingis kanu i njegovim Mongolima povijest prikazuje dvojaku sliku. Pokoreni narodi uglavnom su ih prikazivali kao krvožedne divljake. S druge strane, Tajna povijest Mongola, koja donosi mongolsko viđenje, a sastavljena je nedugo nakon Đingis kanove smrti, nudi uravnoteženiji pogled na početke mongolskog gospodstva. U njoj je Đingis kan opisan kao junak, ali su vjerno prenesene i negativne strane njegove ličnosti.

Rođeno ime bilo mu je Temudžin, u prijevodu kovač. Tajna povijest Mongola donosi priču da je u trenutku rođenja u desnoj šaci imao grudicu zgrušane krvi, znamen da će biti snažan i čvrste volje.

O Đingis kanu i njegovoj vladavini od početka su se iznosili vrlo oprečni sudovi. Perzijski povjesničar zapisao je da ” u muslimanskim zemljama koje je poharao Đingis kan nijedan stanovnik od tisuću njih nije preživio”. Drugi pak navodi Đingis kanove riječi da mu je najveći užitak  u životu bio ” sasjeći neprijatelje, goniti ih pred sobom, prisvojiti im imovinu, gledati suze njihovih milih i obgrliti im supruge i kćeri”.

Naprotiv, Marco Polo je o Đingis kanu zabilježio da je njegova smrt bila velika šteta jer je bio hrabar i pametan čovjek. Zatim, kroničar iz 17. stoljeća zapisao je da je pod vladavinom Đingis kana sva krajina između Irana i zemlje Turaka uživala u silnom miru.

Osnovni razlog njegovog osvajačkog uspjeha leži u njegovoj vojsci. Sam Đingis kan bio je nadareni vojskovođa  i dobro je razumio ratnike. Stvorio je posebnu postrojbu koja je štitila povorku sa živeži i opremom jer je znao da je dobra opskrbljenost  četa nužna za njihovu učinkovitost. Glavna udarna sila bili su mu konjanici. U svoje je redove primao i vojnike pokorenih naroda kako bi riješio pitanje što s njima te tako ojačao svoje snage. Na kraju je u vojsci bilo više Turaka nego Mongola koji su ipak zadržali zapovjedne položaje.

Od svih muškaraca u državi očekivalo se da služe vojsku do svoje šezdesete godine. Vojnici su bili izdržljivi, navikli na oštre zime, glavno oružje bio je kompozitni luk i strijela.

Đingis kan visoko je cijenio učenost, premda je sam bio nepismen. Svjestan je bio da pismenost važna za djelotvorno upravljanje državom, naložio da se osmisli mongolsko pismo. Vjerovao je u slobodu vjeroispovjesti te proglasio religijsku toleranciju.

Imao je četiri sina. Iako su bili častohlepni i znali se svađati, bili su odani ocu. Među Mongolima vladalo je pravilo da se kanu smije uputiti izazov, čak ga i ubiti, ako je vladao nedostojno. Krvno srodstvo i plemenska pripadnost nisu bili presudni za obnašanje časti.

Džingis kan teško se ozllijedio prilikom pada s konja. Dogodilo se to podno planine Lupan-chan. Umro je  8. kolovoza 1227. godine. Budući da je već ranije odredio mjesto gdje će biti pokopan, karavana s njegovim tijelom u tajnosti je krenula u Mongoliju. Tijekom tromjesečnog putovanja sve što se našlo na putu karavane bilo da je hodalo, puzalo ili letjelo bilo je ubijeno. Mongoli su vjerovali da je velika čast i na nebu služiti kagana. Nakon ukopa konji su izorali i izravnali mjesto, a tijekom vremena iznad groba je narasla šuma. Tako danas nitko ne zna gdje se točno nalazi grob najvećeg osvajača Azije.

Pred zgradom parlamenta u mongolskom glavnom gradu Ulaanbaataru podignut je 2006. godine golemi brončani kip Đingis kana. U suvremenoj Mongoliji on je nacionalni junak i važan dio nacionalnog identiteta, a za njegov rođendan u cijeloj zemlji slavi se Dan ponosa.

Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...