Patuljci, mumije, kosturi – zabava u Viktorijanskoj Engleskoj

Uštogljeni portreti viktorijanskih Engleza svakako bi mogao zavarati. Znali su oni itekako ludovati, a njihove su zabave bile toliko pomaknute da bi od njih većini ljudi danas pozlilo. Ostali su upamćeni kao ljudi koji su divljali i orgijali i to u smislu koji su postavili još stari Rimljani.

Jedna od popularnih razonoda bile su zabave s otvaranjem i seciranjem pravih mumija. Viktorijanci su imali običaj donijeti ravno iz egipatskih grobnica mumije i javno ih otvarati na zabavama gdje bi u tome sudjelovali svi gosti. U 19. stoljeću Britanci su prolazili kroz pravu egiptomaniju, a mumije su postale samo još jedan suvenir koji su putnici iz dalekih krajeva donosili kući.

Potražnja za mumijama postala je toliko velika da su pojedini patolozi počeli mumificirati tijela kriminalaca i beskućnika samo kako bi ih prodali kao “Faraonovog rođaka s majčine strane”.

Situacija se toliko otela kontroli da su gosti poslije ovakvih zabava često sa sobom odnosili dijelove drevnih tkanina, kosti i zavoja kao suvenira.

Jedna od omiljenih obiteljskih aktivnosti u Londonu tijekom 17.stoljeća bila je posjeta ludnicama. Psihijatrijske ustanove tada su puno manje bile bolnice, a puno više utjelovljenja Danteovog pakla. Ipak, izgleda da su bile “super zabavne” za ljude koji su dolazili izvana.

Te bolnice uglavnom su imale financijskih problema, pa su odlučile otvoriti vrata bogatim, i očito poremećenim donatorima koji su bili spremni dobro platiti kako bi štapovima i drugim rekvizitima bockali i udarali pacijente kako bi vidjeli njihove reakcije.

Pomagalo je to što je za većinu ljudi ludilo bilo božja kazna za grijeh. Tako su se osjećali potpuno mirno dok su odlazili u ludnicu da vide golotinju, nasilje i svaku vrstu izopačenosti koja se može zamisliti. Podaci  govore da je godišnje preko 96 000 ljudi posjećivalo ove ustanove diljem Britanije, a cijena ulaznice iznosila je jedan peni.

Sljedeći bizaran način zabave bio je posjedovanje vrtnog patuljka. Zamislite da šetate vrtom, kada, odjednom, pred vas istrči starac u čudnovatom kostimu, sav uprljan blatom i lišćem. To je bio osobni vrtni patuljak. Postoje zapisi kako je držanje živih vrtnih patuljaka postojalo još u 15. stoljeću i da su neki od patuljaka kasnije postali  cijenjeni kao veliki mudraci kod kojih se odlazilo po savjet i na meditaciju. Posjedovanje patuljaka ponovo je postao hit tijekom 18. stoljeća, a koncept je bio jednostavan – bogati aristokrati u svojim su njegovanim vrtovima imali odrasle ljude, uglavnom u poznim godinama, koji su izigravali vrtne patuljke. Za ovaj “posao” obično su se angažirali beskućnici koji bi se onda selili u kolibu ili pećinu koja bi bila posebno izgrađena u zabačenim dijelovima imanja. Patuljak nikada nije smio prestati glumiti, tijekom zabava često je pozivan kako bi okupljeni mogli zbijati šale s njim ili da, u slučaju da je važio za mudraca, od njega traže savjete ili s njim meditiraju.

Vrtni patuljak nije se smio šišati, brijati niti rezati nokte, a za svoj posao bio je više nego dobro plaćen. Prema nekim podacima, godišnja plaća vrtnog patuljka tijekom 18. stoljeća bila je oko 600 funti, što je oko 180 000 dolara u današnjem novcu.

Viktorijanci su njegovali još jedan bizaran način zabave, a to je bilo skupljanje kostiju. Kad biste imali ovaj hobi, smatrali bi vas psihopatom. U viktorijansko doba niste bili baš u trendu. Vjerovatno biste počeli od zuba, ali san svakog kolekcionara bilo je posjedovanje Kabineta čudesa prepunog skeleta, tumora i deformiranih fetusa. Neki dijelovi tijela bili su toliko popularni i egzotični da bi se čitave zabave organizirale samo zbog njih.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...