Čak 141 hrvatska utvrda pronašla je svoje mjesto na Googlovoj tematskoj karti koju možete pogledati ovdje, a među utvrdama je i nekoliko iz zadarske okolice. Tisućljetna povijest naše županije sada je samo jedan klik od vas, a ovdje možete pročitati nekoliko riječi o svakom od ovih kulturnih spomenika:
Tvrđava sv. Mihovil – Preko
Nalazi na istoimenom brdu, 265 metara nadmorske visine iznad mjesta Preka, zbog čega je predstavljala važnu stratešku točku za nadzor nad zadarskim akvatorijem. Iako je prvotno nastala još u 6. stoljeću, nanovo ju je podigla ju je Mletačka Republika u 13. stoljeću.
Utvrda je zbog svoje izvrsne pozicije odigrala ključnu ulogu u zadarsko – mletačkim sukobima u 14. stoljeću. Iako u ruševnom stanju, danas je omiljeno izletište otoka Ugljana s kojeg se pruža nezaboravan pogled na grad Zadar sa zaleđem te na više od 200 otoka zadarskog arhipelaga i Nacionalni park Kornati.
Stari grad Vrana
U srednjem vijeku Vrana je bila jedno od značajnih središta. U latinskim izvorima nazivala se Aurana, Laurana i Arauzona. Sama tvrđava oko koje se kasnije razvilo naselje spominje se već u 9. stoljeću te je bila posjed hrvatskih kraljeva. U 11. stoljeću ondje se nalazio benediktinski samostan sv. Grgura, koji je kralj Dmitar Zvonimir darovao 1076. Svetoj Stolici. Razlog zbog kojeg je Zvonimir vranskom samostanu namijenio vodeću ulogu u crkvenom reformskom pokretu su gospodarska snaga i značajan strateški položaj – blizina najvažnijih gradova Zadra, Biograda i Nina. Izravna papinska vlast značila je izuzeće iz nadležnosti lokalnih crkvenih i svjetovnih velikaša, pa se Vrana brzo razvija u novi centar moći, a vranski prior postaje značajan politički čimbenik. U Vrani su se nalazili i znakovi kraljevskog dostojanstva kojim su se služili papinski legati prilikom krunidbe hrvatskih i hrvatsko-ugarskih vladara. Templari preuzimaju upravu gradom, samostanom i njegovim imanjem 1136. sve do ukinuća reda 1312. kada prelazi u ruke ivanovaca.
U osobi vranskog priora posebno u doba (priorata) hrvatskog bana Ivana Paližne skoncentrirana je velika crkvena, politička i vojnička moć. Zbog čestih sukoba između knezova i kraljeva s jedne strane, tebanova i vranskog priora s druge, hrvatsko-ugarski su kraljevi uz suglasnot pape hrvatske banove posebnom uredbom imenovali i titulom vranskog priora.
Poslije Mohačke bitke 1526. ne postoji više organiziranog otpora osmanskoj najezdi. Padom Knina i Ostrovice Osmanlijama je otvoren put prema Zadru, Ninu i Vrani, koju Mlečani nisu mogli dostatno utvrditi i braniti. Zbog straha od Osmanlija, domaće stanovništvo napušta Vranu i bježi u selo Betinu na otoku Murteru, a djelomice i u južnu Istru. Vrana pada u osmanske ruke 1527. godine.
Jusuf Mašković, vjerojatno porijeklom iz Vrane ili Pakoštana, za osmanske vlasti strelovito se uspeo i postao admiralom turske flote, te je za sobom ostavio važan spomenik osmanskog graditeljstva u Vrani – Maškovića han, danas najzapadniji postojeći svjetovni turski spomenik u Europi.
Tijekom Kandijskog rata, Mlečani su nakratko zauzeli Vranu 1647., no kako su se nakon primirja ipak morali povući, topovima su uvelike srušili vranske utvrde i građevine. U listopadu 1683., izbijanjem Morejskog rata, lokalno stanovništvo se pobunilo te konačno oslobodilo Vranu. Prilikom konačnog oslobođenja Vrane u mjestu su zatečene tri džamije koje su odmah skupa sa utvrdom porušene.
Nakon oslobođenja od Osmanlija te polaganog oslobađanja čitavog zaleđa, Vrana gubi svoje veliko srednjovjekovno značenje te postaje tek omanje seosko naselje.
Fortica – Novigrad
Hrvatska utvrda, ličko-krbavskih velikaša nekadašnjih gospodara Novigrada i dominira na strmim brijegom iznad grada. Na mjestu tvrđave nalazi se prapovijesna ilirska gradina (2000 – 1000 g.pr.Krista). Početkom 13.st. na istom mjestu bila je obnovljena Rimska kula koja je nazvana Castrum Novum (Novigrad). Krajem XIII st. (1282.g.) ličko – krbavski velikaši Gusići – Kurjakovići tu su kulu temeljito pregradili i podigli utvrdu pravokutna oblika, koja je služila za obranu njihovih posjeda oko Novigrada. Od 1409., kada su u posjed Novigrada došli Mlečani, tvrđavu znatno pregrađuju i proširuju pretvarajući je u kaštel. Od kraja 15. st. nastavlja se utvrđivanje, 1386. u tvrđavi je bila zatočena hrvatsko – ugarska kraljica Marija i njezina majka Elizabeta, žena hrvatskog -ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca i kći bosanskog bana Stjepa Kotromanića. Kroz razdoblje od punih 150 godina, od prve polovice 16. st. do polovine 17. stoljeća tvrđava je bila neosvojiva. Turci su je uspjeli osvojiti tek 1646. i pod njihovom vlašću je bila nepunih devet mjeseci, kada je ponovno oslobođena. Godine 1708. tvrđava je posljednji put restaurirana, a nakon pada Mletačke Republike 1797. napuštena.
Utvrda Klisina
Nizvodno rijeka Zrmanja prima pritoku Dobarnicu, a na lijevoj obali nalaze se ostaci srednjovjekovne utvrde Klisine s ostacima mosta. U osnovi je utvrda izvana kružna dok je iznutra osmerokutnoga oblika.
Utvrda Kličevica – Raštević
Kličevica se nalazi na povišenom položaju ispod kojeg žubori, barem u proljeće, istoimeni potok. Kad je ugarski kralj Ladislav Napuljski 1409. prodao Veneciji Dalmaciju za 100.000 dukata, benkovačko područje našlo se odjednom na granici između mletačke Dalmacije i Hrvatske koja je bila u sastavu Ugarskog kraljevstva. Sagradili su je Kurjakovići sredinom 15. stoljeća, a njena lokacija odmah je postala predmetom spora sa Venecijom, koja je gradnju ove utvrde doživjela kao diektnu prijetnju svojim ekspanzionističkim interesima. Stoga su poduzeli i odgovarajuće korake – urgirali kod ugarskog kralja Matije Korvina da se gradnja zaustavi. Međutim, nadolazeća prijetnja od sve češćih prodora Turaka utjecala je na dovršetak izgradnje. Čak štoviše, gradnja sličnih obrambenih objekata intenzivirala se, pa su tako sagrađene i utvrde Benković, Perušić i Polača, a i sami Mlečani su na svojoj strani utvrdili Vranu i Nadin. Međutim, Turci su ih do 1538. sve osvojili.
Kaštel Benković
Kaštel Benković je srednjovjekovni kaštel u Benkovcu. Datira iz druge polovice 15. stoljeća. Zaštićeno je kulturno dobro. Klasificiran je kao profana graditeljska baština. U prostorijama kaštela smjestio se Zavičajni muzej Benkovac.
Najuočljiviji je kulturno-povijesni spomenik u Benkovcu. Nalazi se na brežuljku koji dominira okolnim područjem. Ime je dobio po hrvatskim velikašima – obitelji Benković koja ga je izgradila. Izgradnjom ove utvrde počinje i povijest grada Benkovca.
Građevina je kvadratna tlocrta. Na sjeveru je visoka četvrtasta kula “donžon”. Za vrijeme turske vlasti kaštel je ojačan s južne strane s dvije manje kružne kule na uglovima. Kortine su ravne a na vrhu ophoda završavaju zupcima. U glavnoj kuli kaštela sačuvano je više strijelnica. S vanjske jugoistočne strane kaštela sagrađena je crkva sv. Ante koja je posljednji put pregrađena 1743.god. u baroknom slogu sa zvonikom na preslicu.
Fortica – Pag
Smještena je na južnom dijelu otoka Paga, na strateški određenoj poziciji koja je kontrolirala prolaz između ovog otoka i kopna. Kako su pirati često napadali brodove, sigurnosti radi bilo je potrebno izgraditi utvrdu za promatranje i obranu, ali i kako bi se spriječila nezakonita trgovina.