Hrvoje Macanović, sportaš i doajen hrvatskog sportskog novinarstva, rođen je 1. lipnja 1904. u Arbanasima kod Zadra. U mladosti se bavio sportom: plivanjem, vaterpolom i nogometom. Novinarstvom se počinje baviti 1923. kao dopisnik splitskog Novog doba, a 1926. godine postaje prvi hrvatski profesionalni sportski novinar u Novostima. U tom listu bio je i urednik te glavni urednik sve do njegovog gašenja 1941. godine, piše Povijest.hr
Bio je prvi u hrvatskoj koji je izravno prenosio neko sportsko natjecanje – veslačko prvenstvo Kraljevine Jugoslavije na Savi u Zagrebu (1929.). Prvi je izvještavao s Olimpijskih igara – Amsterdam 1928., a kasnije je pratio više zimskih i ljetnih olimpijada.
U vrijeme NDH radi kao prevoditelj u nakladi Europa, a istovremeno djeluje u ilegalnoj organizaciji Jugoslavenski revolucionarni pokret Hrvata. Godine 1943. je uhićen i deportiran u koncentracijski logor Mauthausen, gdje je zatočen do kraja rata.
Nakon Drugog svjetskog rata nastavlja novinarsku karijeru na Radio Zagrebu i Televiziji Zagreb. Ostao je upamćen i po tome što je tražio da se umjesto riječi šport rabi inačica sport, zbog čega je bio u sukobu s više kolega iz Hrvatske.
Jedan je od utemeljitelja i urednika Enciklopedije fizičke kulture Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Dobitnik je nagrade za životno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara (1979.).
Hrvoje Macanović preminuo je 1980. godine na Malom Lošinju, odakle je izvještavao s novogodišnjih natjecanja u podvodnom ribolovu. Pokopan je u Zagrebu.
