Kako brojni ne bi dobili nekakve ideje, odmah na početku ovoga teksta odgovorit ću vam na pitanje iz naslova članka – fašizma u Hrvatskoj ne ponestaje. “Ustaška zmija”, kako je neofašizmu u Hrvatskoj bivši predsjednik Josipović nadjenuo ime (s nazivom se osobno ne slažem), i dalje sikće i prijeti blaćenju istinskog domoljublja povezivanjem hrvatskog identiteta s onim ustaškim.
Ipak, takvo kaljanje hrvatskog identiteta ne stiže samo s desnog ideološkog spektra, već i s krajnje ljevice koja tako uporno pokušava izjednačiti Hrvate s ustašama, što dokazuje i incident o kojemu ću progovoriti nešto kasnije.
Osnova hrvatskog identiteta, u inat ljevici i desnici, nije ni ustaštvo ni partizanski pokret. Osnova hrvatskog identiteta je antifašizam (i komunistički i demokratski kakav je gajio dio HSS-a 1940-ih) kao pobjednička snaga u Drugom svjetskom ratu, ali još važnije, kao pobjednička snaga u Domovinskom ratu.
Doktor Franjo Tuđman 90-ih je proveo, danas nažalost zaboravljeni, projekt nacionalne pomirbe koji je ujedinio sve Hrvate, šarene obiteljske povijesti, u jednome cilju – obrani teritorija Republike Hrvatske od fašističke velikosrpske agresije.
Pomirba nije obuhvatila samo etničke Hrvate, već i druge narode na teritoriju Republike Hrvatske, prije svega Srbe koji su u velikim brojevima, što se nažalost danas zaboravlja, uzeli oružje i oduprli se velikosrpskoj politici Miloševića i kompanije, znajući da je Republika Hrvatska njihov dom, a ne neka fašistička Velika Srbija.
Domovinski rat temelj je novog hrvatskog identiteta koji u svojoj srži sadrži antifašizam i domoljublje, ali prije svega je uključiv i otvoren različitosti. Nije ekskluzivan za etničke Hrvate, već i za Srbe i druge manjine koje gaje ljubav prema demokraciji i vladavini prava te suvremenoj Republici Hrvatskoj. Taj novi hrvatski identitet ono je što trebamo isticati u svijetu kada nas pitaju što znači biti Hrvat.
Pjesma “Lijepa li si”, za koju ste sa slike mogli pretpostaviti da će biti temelj ovoga teksta, oslikava dio tog novog hrvatskog identiteta – domoljublje. Ona ima svojih spornih dijelova, poput insinuiranja na svojatanje Hercegovine, ali u 2016. godini smatram da su rijetki oni, s ove ili one strane granice, koji istinski vjeruju u mogućnost ujedinjenja Hercegovine s današnjim teritorijem Republike Hrvatske. Takav scenarij po međunarodnom pravu neizvediv je, ali i nepoželjan, jer Republici Hrvatskoj, zemlji s dubokim temeljima u antifašizmu, treba snažna i ujedinjena Bosna i Hercegovina koja će jednako poštivati sva tri entiteta onako kako se u Hrvatskoj poštuju sve manjine i njihova prava.
“Lijepa li si” priznaje hrvatski identitet u Hercegovini, ali kako ja to vidim, svojatanja u smislu teritorijalne ekspanzije nema, a brojni će se s ovom konstatacijom vjerujem složiti. Etnički Hrvati trebaju raditi na boljoj budućnosti one države koja je njihov dom, a već je vrijeme da priznamo kako je Hrvatima u Hercegovini dom Bosna i Hercegovina. Ako takvo što ne priznajemo, pljujemo na doprinos Srba i drugih manjina hrvatskim snagama u Domovinskom ratu i na samu ideju antifašizma koja nam je osnova.
Zato se sada vraćam na dio teksta u kojemu sam optužio krajnju ljevicu za pokušaj izjednačavanja hrvatskog identiteta s ustaštvom. Naime, apel je odaslan Izvršnom odboru UEFA-e od strane Europskog antirasističkog pokreta, Inicijative mladih za ljudska prava i udruge SOS Racisme da se pjesma “Lijepa li si” zabrani kao himna hrvatskih navijača, te da se kazni Hrvatski nogometni savez zbog odobravanja korištenja pjesme u te svrhe.
Njihova argumentacija je ta kako je pjesma Thompsona i prijatelja “nacionalistička, agresivna i potiče na nasilje”, te kako “promovira osvajačke težnje prema teritorijima Bosne i Hercegovine, oživljavajući avet rata na Balkanu”. Argumenti koje sam ponudio ranije u tekstu, a nadam se da to i sami vidite, u potpunosti opovrgavaju njihove. Ta, ako samo i nakratko poslušate pjesmu vidjet ćete da u njoj nema ni “n” od nacionalizma, već samo domoljublja u najčišćoj formi.
Marko Perković Thompson dakako nije mala beba i svakako ima pjesmama koje su nabijene nacionalizmom te su najblaže rečeno “huškačke”. Bacite li uho na Anicu ili Čavoglave to će vam biti evidentno, no Anica i Čavoglave nisu službene navijačke himne na Europskom prvenstvu u nogometu, već je to pjesma “Lijepa li si” koja do sada uopće nije dovođena u pitanje.
Ona prije svega nije Thompsonovo djelo, već produkt suradnje njega s pjevačima kao što su Mladen Grdović i Giuliano, a smatram da je poprilično sramotno optuživati njih za ikakav fašizam ili neki drugi oblik nacionalizma. Mi Zadrani znamo svašta čuti i pročitati o našem Mladenu, ali da je fašist – e, to je prva.
Je li onda upiranje prstom u Mladena Grdovića znak da antifašistima ponestaje fašizma u koji bi upirali prstom? Na prvi pogled, čini se da je pitanje iz naslova potvrđeno, no mislim da se radi o potpuno drugačijem problemu.
Fašizma ima, no spomenute tri udruge produkt su senzacionalističkog “antifašizma” koji traži samopromociju gdje god ju može naći. Na taj način, nažalost, napravljena je parodija antifašizma koja, nadam se, ipak neće pokolebati istinske antifašiste u daljnjem upozoravanju na fašizam koji pritajen i dalje stoji u nekim dijelovima našega društva.
Dragi antifašisti, dragi hrvatski antifašistički narode, nastavi i dalje svoju borbu protiv fašizma i znaj svoje korijene. Znaj tko su ti suborci, znaj što šteti tvojemu identitetu. Okreni se bitnim pitanjima, radi na modernoj demokratskoj i liberalnoj koncepciji društva i nikad nemoj popustiti pred napadima koji dolaze s obje krajnosti ideološkog spektra jer jedino tako možemo graditi sigurnu budućnost za sve ljude koji dijele sudbinu i vjeruju u sretnu budućnost suvremene Republike Hrvatske.