I dalje malo po malo otkrivamo ljepote naše zemlje ili se barem ugodno iznenadimo kad se prisjetimo nekih mjesta koja su nas osvojila svojom jedinstvenošću i nevjerojatnom prirodom. Mislimo da se ugodno iznenadio i autor bloga Brod u boci koji nas fotografijama vodi na Silbu koja zovu i Vrata Dalmacije.
Kada jednom prođete kroz spomenuta Vrata već na prvi pogled zaljubiti ćete se u Dalmaciju i uvijek joj se vraćati.
Svoj put Silbom dokumentirao je autor bloga Brod u boci, koji je strastveni planinar, hodač po prirodi, zaljubljenik u more, brodove i planine.
Mi donosimo samo dio onoga što možete pročitati na njegovom blogu…
Jutro se na Otoku kotrlja poput kotača kufera umornog putnika. Klop klop kotrlj tok tok, prepoznaješ kroz polusan zvuk koji izranja iz mraka, u nekom se trenutku lik iz sjene transformira u prepoznatljiv oblik da bi već u slijedećem nestao dolje prema Žaliću. Ostaje sjajna kriška limuna na južnom nebu, tek poneka graktava vrana nagovijesti rađanje novog dana.
Katamaran s Oliba pristat će na mul u pet i četrdeset, točno u ono vrijeme kad ti studen prilazi s leđa pa te dotakne po ramenu, ti se okrećeš a nje više nema. S otoka se odlazi prije svitanja. Tako se lakše sakrije suza za kraj. Trideset milja mora je do Zadra. Osušit će se ona za to vrijeme, ostat će samo sitni kristali soli ispod oka. Nosit ćeš ih još satima, nećeš ih željeti brisati, ionako ih nitko neće primjetiti.
Nisam bio na Otoku dvadeset mjeseci. Nije bilo namjerno, tako se poklopilo. Znaju biti zanimljivi ti poklopci. Nakon toliko mjeseci, ukradeš pet dana svakodnevice, ostaviš ih sa strane i kažeš – to je za Otok, a onda ti dođe poklopac i kaže – ne može. Zašto ne može? Pokvario se katamaran. Pa dobro, nađite drugi. Našli smo, ali nema više slobodnih mjesta. Pa dobro, mora postojati neki način, dajte mi veslo, dajte mi jedro, dajte mi bilo što…