Vratija se Marko, di je bija?! U Ameriki lipi moji, vidija biloga svita i završija škole! Neki od vas ga se možda sjećaju iz veslačkih dana u Jadranu kada je bio sastavni dio jedne zlatne generacije, a nekima će biti poznat i po velikom potencijalu koji su njegovi akvareli pokazivali u danima dok se aktivnije bavio slikanjem. Oni koji ga bolje poznaju reći će za Marka da je vedra i vesela osoba koja uvijek gleda naprijed u život, a takvim se pokazao i kada smo ga potegnuli za rukav da izdvoji par riječi za naš portal.
Marko, reci nam odmah, kakve si ti škole završio u SAD-u? Kakav je studentski život tamo i život u Americi općenito? Jesi li stekao neka nova iskustva?
Završio sam arhitektonski inženjering i građevinu pri sveučilištu Drexel u Philadelphiji pa se tako danas ponosim s dvije diplome iz SAD-a. Što se studentskog života tiče, sve vam govore filmovi poput “Američke pite” ako vas zanima zabava, ali stvari su puno šire od toga i rekao bih bolje razrađene nego u Hrvatskoj.
Naime, postoje takozvane studentske organizacije poput “American Society of Civil Engineers” koje su namijenjene povezivanju struke s višegodišnjim iskustvom i studenata. Kombinira se posao i faks pa tako pola akademske godine provedete za knjigom, a polovicu radeći u struci. Naravno, sve to prati i znatno više novčanih sredstava koja su na raspolaganju sveučilištima. Ovo znam jer sam studirao i u Hrvatskoj, pri Zagrebačkom sveučilištu, a tamo, kao i drugdje u Hrvatskoj, mladi ljudi ne mogu povezati posao i sebe.
Život u Americi je drugačiji od onoga u Hrvatskoj. Ljudi su puno otvoreniji prema svim iskustvima u životu. Philadelphia u kojoj sam živio jedno je od središta borbe za ljudska prava na razini SAD-a te je savršena za stjecanje širih pogleda na život. Ljudi se varaju ako misle da je Amerikancima lakše u životu, ni njih kriza nije izbjegla, ali su zadržali optimističan pogled na život. Kod nas su ljudi mnogo depresivniji. Još se privikavam na život u Hrvatskoj, ovdje je sve puno sporije.
Isplati li se studirati u SAD-u? Bi li to preporučio drugim Zadranima?
Naravno da bih preporučio. Problem je novca jer je skupo, ali ako se bavite nekim sportom možete dobiti stipendiju koja pokriva i studiranje i život. Mladi u Zadru imaju ogroman potencijal za bavljenje sportom – nogomet, odbojka, plivanje, veslanje… Znajte da Amerikanci nisu sportski superiorniji od nas, baš naprotiv! Sportom se oni počnu baviti aktivnije tek u srednjoj školi, a u Hrvatskoj se sa sportom kreće od malih nogu. To se cijeni u svijetu, a iako Amerikanci brzo uče mi imamo veliku prednost.
Kakve si zapaženije uspjehe postigao veslajući u SAD-u? Koji ti je bio najdraži, a koji najveći uspjeh?
U sportu kao što je veslanje nema individualnog uspjeha jer sve ostvarujemo kao tim. Ipak, kao omiljeni uspjeh istaknuo bih svakako to što je moj tim sveučilišta Drexel četiri godine za redom osvojio “Dad Vail” regatu, jednu od najvećih sveučilišnih regata na svijetu. Također smo se kvalificirali na državno prvenstvo SAD-a gdje smo ove godine osvojili 20. mjesto, odnosno 17. kada se gleda kategorija sveučilišta.
Kada si počeo veslati? Je li to za tebe hobi, obaveza ili poziv? Baviš li se čime drugim u životu?
Bavim se veslanjem od 2002. godine, odnosno od svojih 11 godina. Počeo sam čisto rekreativno jer me upisala majka, a kasnije sam zavolio sport i timski duh, atmosferu u VK Jadran. Što se drugih hobija tiče, slikao sam prije fakulteta, ali već 5 godina ništa. Posvetio sam se školi i stjecanju znanja te veslanju.
Što planiraš dalje u životu?
Tražim posao u struci, za sad bez uspjeha (haha), ovdje ili u inozemstvu, a planiram se i dalje stručno usavršavati, završiti dodatne škole i steći neka dodatna iskustva. To je zapravo smisao života, zar ne?