Nakon što je cijelo gradsko i županijsko vodstvo s oko 1300 članova istupilo iz HSP-a Ante Starčević i najavilo osnivanje nove političke stranke, oglasili su se pristalice Tepeša i Ćorića iz središnjice slijedećim priopćenjem:
Dva mjeseca prije parlamentarnih izbora 2007. godine, kada je tadašnji HSP bio na vrhuncu svoje snage čija se potvrda očekivala veličanstvenim rezultatom na Izborima, dvojica stranačkih dužnosnika Miroslav Rožić i Tonči Tadić ničim izazvani napustili su pravaški brod. Devet godina kasnije ponovno se dogodio pokušaj destabilizacije najsnažnije i jedine parlamentarne pravaške stranke HSP AS dva mjeseca prije izbora. No za razliku od Rožića i Tadića koji su svojom elokvencijom i javnim nastupima u to vrijeme imali značajnu podršku u hrvatskom biračkom tijelu, zamjenik predsjednika HSP AS Rudolf Dvorski apsolutna je nepoznanica na hrvatskoj političkoj sceni, ali što je još tragičnije i među članstvom i simpatizerima vlastite stranke premda tu funkciju obnaša dvije i pol godine.
Kao zamjenik predsjednika stranke Rudolf Dvorski ne samo da se svojim političkim djelovanjem nije uspio nametnuti kao lider stranačkim dužnosnicima diljem Hrvatske, nego isto nije uspio niti među stranačkim dužnosnicima u okolnim županijama čije bi političko djelovanje po logici stvari trebao koordinirati i usmjeravati po primjeru kako to rade dopredsjednici stranke prim. dr. Ivan Kirin s Istarskom i Ličko-senjskom županijom, Antun-Toni Žagar ing. graf. s Osječko-baranjskom, Željko Bokulić ing. sa Zagrebačkom, Ivan Šimunović sa Splitsko-dalmatinskom i koordinacijama u BiH, odnosno Dario Marenić s Požeško-slavonskom i Virovitičko-podravskom! Posjeta Rudolfa Dvorskog svojim stranačkim dužnosnicima iz drugih županija ili članovima Predsjedništva tako se svodila gotovo samo na one uske protokolarne susrete kada bi u radnu posjetu Dalmaciji dolazili predsjednik stranke Ivan Tepeš prof. ili glavni tajnik Pero Ćorić. Čak i kada bi se prisilio posjetiti Splitsko-dalmatinsku županiju, to je činio na štetu stranke izravno prozivan od svog šefa, župana zadarskog Stipe Zrilića zbog nezakonitog korištenja službenog automobila za odlazak na Hajdukovu utakmicu.
Nažalost razvoja čitave stranke i širenja pravaških i starčevićanskih misli i djelovanja, nužno političko djelovanje sada već bivšeg zamjenika predsjednika izostalo je ne samo prema susjednim Županijskim vijećima HSP AS, nego i prema Podružnicama s područja Zadarske županije. Politika stranke nije niti se ikada može voditi samo na području samo jednog Županijskog vijeća, a kamoli na razini jedne Podružnice, u ovom slučaju Podružnice Grada Zadra. Rekli bi u Slavoniji „Nikada svatovi ne mogu biti iznad sela!“
Što se točno događalo u jeseni 2014. godine najbolje znaju najbliži suradnici Rudolfa Dvorskog koje je on sada poveo u neizvjestan i nadasve nedefiniran politički put poput svoje neprežaljene i nikad uzvraćene političke ljubavi, Ruže Tomašić. Sluga engleskih konzervativaca bez rukavica se odrekla pravaštva, a Dvorski bi izmišljao put pravaške progresije, ma što god to značilo. Ipak, razabire se iz izjava kako donedavni zamjenik predsjednika koji se na posljednje 4 sjednice Predsjedništva niti jednom nije javio za riječ i iznio neki prijedlog ili čak kritizirao vrh stranke kojem je i on pripadao, smatra kako pravaši moraju zatvoriti teme koje su u Hrvatskom saboru otvorili prim. dr. Ivan Kirin, Pero Ćorić i Ivan Tepeš prof.
Dali to znači da pravaštvo treba šutjeti o Vesni Pusić kao glavnoj tajnici UN-a, Stjepanu Mesiću kao raspikući i promotoru antihrvatske politike po bijelom svijetu, lustraciji, SDSS-u i HNS-u kao dijelu domoljubne Vlade RH, Golom otoku ili Bleiburgu? Sumnjam da postoji istinski pravaš koji bi na te vrijednosti Rudolfa Dvorskog pristao, a ne vidim da je bila ijedna druga radikalna izjava koja je plahog i nježnog Rudija mogla pogoditi.
No, činjenice idu u tom smjeru. Tako zamjenika predsjednika niste mogli vidjeti s vrhom stranke 23.08.2015. godine na Golom otoku kada je stranka službeno pokrenula inicijativu za obilježavanjem Dana žrtava komunizma, a jednako tako niste ga mogli vidjeti niti sa ostalim stranačkim dužnosnicima u protekle dvije godine kako odaje počast žrtvama Bleiburga i Križnog puta. Očito je pravaštvo u očima Rudolfa Dvorskog samo i isključivo korištenje političkih sinekura, a spominjanje tema koje se ne sviđaju lijevo-liberalnim opcijama primitivizam koji u stranci treba iskorijeniti!
Otac Domovine dr. Ante Starčević jednom je prigodom rekao: „”Najstrašnije su vam riječi, da ćete mene “slediti”. Ako trebate goniča, tražite si ga drugdje. Ja niti koga vodim, niti gonim. To je glavna nesreća Hrvata, da se drže ljudi, a ne načela i programa.“ Sudeći po djelovanju Rudolfa Dvorskog proteklih nekoliko noći, teško se može zaključiti kako je ovaj progresivni pravaš ikad išta pročitao što je Otac Domovine napisao, ali ta mu manjkavost očito ne oduzima pravo da sam sebe prozove „istinskim pravašem“, a dodao bih i pravaškim pismoznancem i farizejom.
Međutim, moram priznati kako se s Rudolfom Dvorskim u jednom u potpunosti slažem. Apsolutno ga podržavam u stavu kako se isključivo razgovorom kroz stranačka tijela moraju redefinirati neke stvari, a nikako sirovim pokušajima trgovanja saborskim mandatom uz mladu janjetinu i kapulu na obroncima Velebita ili otocima zadarskog arhipelaga daleko od očiju ostalih stranačkih dužnosnika. Evo, ja se prvi zalažem, a takvu ću podršku tražiti i od Glavnog stana, da kolovođe rastakanja stranke ne mogu više nikada pristupiti stranci! Zavedeni da, kolovođe ne!
Nakon 155 godina pravaškog djelovanja, HSP AS, odnosno prim. dr. Ivan Kirin, Ivan Tepeš prof. i Pero Ćorić ostvarili su san Ante Starčevića i demokratskim putem doveli pravaše da povedu hrvatski narod prema prosperitetu. Nekima, koji su pravaši očito bili samo na papiru, ta je činjenica previše smetala da bi osigurali kontinuitet te vlasti! Međutim, kako naš narod kaže: „Koga nema, bez njega se može i mora!“ Ako smo bez p’o muke ostali bez glavnog stranačkog molitelja Očenaša, tako ćemo s jednakim žarom ispratiti i glavnog stranačkog „muzikaša“!”, stoji u priopćenju HSP AS-a.