U Dragama, mjestu na pola puta između Zadra i Šibenika, danas se održava narodna proslava posvećena Miri Barešiću. Na središnjem trgu Draga svečano će biti otkriven spomenik Barešiću, djelo akademskog kipara Ivana Kujundžića. Barešićevo ime starijim je građanima dobro poznato iz vremena kada je on, kao pripadnik emigrantskog Hrvatskog narodnog otpora pripadao “neprijateljskoj emigraciji” koja se borila za samostalnost Hrvatske. Kako je njegova borba u emigraciji tada, sedamdesetih godina prošlog stoljeća uključivala i oružje, Barešić je za jedne bio borac za slobodu, a za druge terorist.
Od Švedske do Paragvaja
Rođen je u Šibeniku 1950. i kako je odbio služiti JNA, osuđen je na pola godine Golog otoka. Bježi iz SFRJ u Švedsku i povezuje se s emigrantima. Već kao 21-godišnjak sudjeluje u akciji kojoj je cilj bio puštanje hrvatskih političkih zatvorenika. S ekipom je uletio u jugoslavensku ambasadu u Stockholmu, a u pucnjavi u kojoj je sudjelovao i ambasador Vladimir Rolović, Barešić ga smrtno ranjava. Barešić je osuđen na doživotni zatvor, gdje ga je Udba prvi put pokušala likvidirati. Već u rujnu 1972. godine druga grupa hrvatskih emigranata otima švedski putnički zrakoplov i iznuđuje Barešićevo oslobađanje i let u Španjolsku, gdje ih prvo osuđuju na 12 godina zatvora, no bivaju pomilovani. Švedska i Španjolska su se, međutim, dogovorile da se riješe neugodnosti i Barešić emigrira u Paragvaj. Tamo se brzo snašao. Primaju ga u paragvajsku vojnu akademiju i poslije kao časnik služi u vojsci. Odlazi i u SAD, u osiguranju paragvajskog veleposlanika, a nastupa na natjecanjima u karateu. Vlasti SAD-a, kada su saznale tko je, Barešića izručuju Švedskoj 1980. Koja ga odbija izručiti SFRJ i šalje ga u zatvor poluotvorenog tipa. Pet godina poslije vjenčao se sa Slavicom Dalić (s kojom je dobio sina i dvije kćeri), a 1987. protjerani su u Paragvaj. Ondje je osnovao borilački klub i automehaničarsku radionicu. U srpnju 1991. vratio se u Hrvatsku i organizirao borbenu jedinicu. Osnovana je uz suglasnost Gojka Šuška i Vice Vukojevića. No, kako se kasnije pokazalo, nadzor nad akcijom imao je SZUP, koji je vodio i Josip Perković. Premda je akcija u zaleđu martićevaca bila dobro pripremljena, kada je započela, sve je bilo drukčije, akcija je provaljena, a Barešićev je tim uletio u klopku.
Udovica je rekla: Izdaja
U izvlačenju je poginuo. Dugo godina poslije saznalo se da su informacije iz SZUP-a otišle u KOS, koji je još tada bio u Zagrebu, pa je srpska strana sve saznala.
– Izdaja je došla s vrha, Miro je ubijen u zavjeri, na ovaj me zaključak navelo iskustvo i razgovori s mnogim ljudima, od kojih neki danas leže na Mirogoju, pa ih ne bih htjela prozivati… A meni su poručivali da šutim i čuvam djecu – prvi je put u javnost takvu tvrdnju, ekskluzivno za “Večernji list”, 2001. godine iznijela Slavica Barešić, udovica Mire Barešića, čija pogibija još budi sumnje. Barešić je pod pseudonimom pokopan prvo na Miroševcu, da bi javni pokop bio održan 1992. na Mirogoju u Aleji branitelja. Pokopan je sa svim državnim počastima i promaknut postumno u bojnika Hrvatske vojske.