Slavna austrougarska polarna ekspedicija otkrila je Zemlju Franje Josipa 30. kolovoza 1873. godine. Riječ je o otočju unutar sjevernog polarnog kruga, ukupne površine oko 16.134 kvadratnih kilometara. Zemlja Franje Josipa sadrži ukupno 191 otok. Otočje su istraživači nazvali po tadašnjem austrougarskom caru i kralju Franji Josipu. Zemlja Franje Josipa zapravo je najsjevernije kopno čitavog eurazijskog kontinentalnog sustava. Na našem su planetu od kopnenih površina sjevernije položeni još samo Grenland i otočje Ellesmere u Kanadi, piše Povijest.hr
Voditelji austrougarske polarne ekspedicije bili su Julius von Payer i Karl Weyprecht. Brod im se zvao Tegetthoff, po slavnom admiralu Tegetthoffu, pobjedniku u Bitki kod Visa (gdje je i Weyprecht sudjelovao kao časnik austrougarske mornarice). Ekspediciju su financirali bogati austrougarski aristokrati. Najviše je novca dao bečki grof Johann Nepomuk Wilczek, a drugi je po kontribuciji bio mađarski grof Ödon Zichy. Od 191 otoka u Zemlji Franje Josipa, jedan je nazvan Wilczekov otok, jedan Zichyjev otok, a mnogi su nazvani po članovima austrougarske vladajuće dinastije (Rudolfov otok po prijestolonasljedniku Rudolfu itd). Brodsku posadu ekspedicije činili i mornari iz Dalmacije i Istre (u to doba integralni dijelovi austrijske polovice monarhije, za razliku od Hrvatske i Slavonije koje su bile u ugarskoj polovici).
Danas Zemlja Franje Josipa pripada Ruskoj Federaciji. Zanimljivo je da čak ni za vrijeme SSSR-a naziv otočja nije promijenjen, unatoč tome što se zove po jednom austrijskom caru (Sovjeti su inače bili vrlo skloni mijenjati toponime, primjerice Petrograd u Lenjingrad, Caricin u Staljingrad, Königsberg u Kalinjingrad itd).