Preminuo Don Čedomir Šupraha, svećenik Zadarske nadbiskupije

Don Čedomil Šupraha, svećenik Zadarske nadbiskupije, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije, dugogodišnji ravnatelj zadarskog caritasa koji je i postavio njegovu organizacijsku strukturu (1991.-2004.), preminuo je nakon teške bolesti u subotu 27. kolovoza u Općoj bolnici Zadar. U bolnicu je doveden u petak navečer 26. kolovoza iz Svećeničkog doma u Zadru, gdje je brigom sestara milosrdnica i pažnjom subraće svećenika živio zadnjih mjeseci. Don Čedo, kako su ga svi od milja zvali, preminuo je u 79. godini života i 54. godini svećeništva. Misu zadušnicu i sprovodne obrede u župnoj crkvi sv. Luke u rodnoj župi don Čedomila, u Kolanu na otoku Pagu, u utorak 30. kolovoza s početkom u 17,00 sati predvodi zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Don Čedo je bio poznati i omiljeni svećenik puka u Zadarskoj nadbiskupiji, prepoznatljiv po svojoj velikoj duhovnoj blizini, radosnoj otvorenosti, socijalnoj suosjećajnosti i osjećaju za potrebe čovjeka. To je, osim u njegovoj pastoralnoj, župničkoj svakodnevici, do izražaja došlo i za vrijeme obavljanja njegove dugogodišnje službe ravnatelja caritasa Zadarske nadbiskupije od 1991. do 2004. godine. Don Čedomil je bio ravnatelj caritasa u teško vrijeme Domovinskog rata. Njegova duhovna i karakterna oporuka svima koji su ga poznavali njegove su riječi koje je potvrđivao svojim djelima, kako svakome čovjeku treba pomoći, svakoga treba poštovati, tko god pokuca na vrata, bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost. To su u agresiji na Hrvatsku osjetili i pripadnici srpske nacionalnosti, toliko da su i sadašnje djelatnike zadarskog caritasa, povratnici nakon Domovinskog rata kojima caritas pruža pomoć, svih ovih godina uvijek pitali kako je don Čedo. Srdačno su ga i zahvalno pozdravljali u sjećanju na njegovu posvjedočenu velikodušnost i nesebičnost. Ljudi koji ga poznaju i s njim su surađivali u raznim područjima, konkretno su osjetili i znaju koliko je don Čedo bio čovjek ispred vremena. On je prepoznavao potrebe trenutka, kao i one koje će nadoći, te što treba unaprijed i preventivno učiniti. Kao ravnatelj caritasa, don Čedo je učinio veliki iskorak postavivši snažnu strukturu zadarskog caritasa sa stručnim službama i djelatnicima. Prema njima je uvijek pokazivao veliko poštovanje, razumijevanje i suradnički odnos pun povjerenja. Znana su don Čedina zalaganja i konkretna činjenja kako djelatnik mora biti zadovoljan na poslu s obzirom na pripadajuća mu prava i primjereno honoriran. On je savršeno promicao pravilno poimanje i praksu u odnosu dužnosti i prava suradnika. Don Čedo je bio voljena i u suradnji željena osoba kao ‘poslodavac’. Izlažući svoj svećenički autoritet u želji da osoba bude zadovoljna u poslu kojim se bavi, i u tom se području pokazivao kao brižni otac i velikodušni zagovaratelj prava djelatnika. To je u vrijeme mlade hrvatske demokracije i početka slobodnog otvaranja Crkve u njenim strukturama bilo napredno i dalekovidno, u smislu odnosa prema laicima kao djelatnicima crkvenih tijela i ustanova. Dovoljno je bilo spomenuti don Čedino ime i sva vrata su nam se otvarala, ističu sadašnji djelatnici zadarskog caritasa, njegovi suradnici. Oni su njegove smjernice i duh u kasnijem stručnom i predanom radu željeli opravdati, ne iznevjeriti temelje i standarde koje je don Čedo postavio u ljudskom, duhovnom, stručnom i svakom drugom pogledu. Za njegova mandata ravnatelja caritasa otvorena je Pučka kuhinja sv. Vinka Paulskog u Zadru, i to u ranom poraću 1996. g. God. 2004., kad je bio župnik Benkovca, u sklopu župnog pastoralnog centra Porođenja BDM otvorena je i Pučka kuhinja sv. Ante Padovanskog u Benkovcu. Tom je prigodom rekao kako je taj čin izraz odgovorne brige za čovjeka u potrebi.

Don Čedo je bio vrlo poduzetan, pragmatičan, sklon ulaganjima i podizanjima novoga, inicijator koji je uspješno rješavao potrebe brojnih ljudi i situacija. Resio ga je požrtvovni duh osobnog duhovnog i tjelesnog trošenja, suradnički karakter sa subraćom svećenicima i laicima, prema kojima je bio otvoren i uvijek srdačno raspoložen, na najljepši način živeći i svjedočeći plodno suradničko jedinstvo klera i laika.

Don Čedomil je rođen 20. siječnja 1938. g. u Kolanu u obitelji Luke i Barice r. Oštarić Šupraha. Gimnaziju je pohađao u Zadru od 1949.-1957. g., prvu godinu teološkog studija u Zagrebu 1957./58. g., a ostale godine teologije u Zadru (1960.-1964.). Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. g. u Zadru.

Don Čedomil je obavljao sljedeće službe: bio je poslužitelj župa Popovići i Medviđa od 1963. g., ekonom Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ i pomoćni odgajatelj (1968.), profesor u Nadbiskupskoj srednjoj školi za vjeronauk (1969.), član pastoralne ekipe Poluotok – Zadar (1969.), upravitelj župe Seline i poslužitelj župe Starigrad – Paklenica (1970.) te član Ekonomskog vijeća Zadarske nadbiskupije (1972.). Bio je upravitelj župe Jasenice (1975.), župnik Nina i poslužitelj župe Zaton i dekan Ninskog dekanata (1978.) te upravitelj župe Vrsi (1988.). Bio je i pomoćnik u Ekonomatu Zadarske nadbiskupije (1988.), ravnatelj Svećeničkog doma u Zadru (1989.) i ekonom Zadarske nadbiskupije (1989.). Poslužiteljem župe Turanj je od 1989. g., župnik Smiljevca u Zadru (1994/95.) a upravitelj župe Visočane (1995.). God. 1996. postaje župnik Benkovca, Raštevića i Korlata i dekan Benkovačkog dekanata. Benkovačkim dekanom imenovan je u još dva mandata, 2001. i 2007. g. Službe benkovačkog dekana razrješen je 2009. g. Bio je pastoralni mentor don Josipu Lenkiću na jednu godinu (1997.). Kanonikom Stolnog kaptola u Zadru i članom Zbora savjetnika imenovan je 2001. g. God. 2002. imenovan je župnikom, voditeljem in solidum župa Benkovca, Korlata, Rodaljica, Bruške i Popovića, a od 2003. je i upravitelj župe Medviđa. God. 2004. je imenovan članom Ekonomskog vijeća Zadarske Nadbiskupije, a taj mu se mandat produžuje i 2010. g. God. 2009. je razrješen službe župnika Benkovca i Bruške i imenovan župnikom Ista, što ostaje do 2013. g., i tako pokazujući da mu kao starijem svećeniku nije bilo teško služiti na udaljenom zadarskom otoku, kako svojim pastirskim životom za te udaljene sredine potvrđuju mnogi hrvatski svećenici. Članom Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije po službi je od 2011. g., a članom Ekonomskog vijeća Zadarske nadbiskupije od 2010. do 2015. g., kada mu je produžen mandat na tri godine. Od 2010. g. do zadobivanja bolesti 2016. g. don Čedo je obavljao službu ravnatelja Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Od 14. travnja 2016. g. bio je umirovljen. Usprkos bolesti, do zadnjih trenutaka svoje pokretne moći, rado je s pukom i subraćom svećenicima sudjelovao u liturgijskim obredima u zadarskoj katedrali sv. Stošije.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...