U registru pedofila koji se vodi pri Ministarstvu pravosuđa nalazi se 1417 pravomoćno osuđenih osoba zbog seksualnih delikata na štetu djece, a među njima je dvadesetak žena. No, koliko je pedofila izbrisano iz registra jer je za njih nastupila rehabilitacija, u Ministarstvu pravosuđa ne vode statistiku o tome jer se podaci o osuđenim pedofilima koji su odslužili kaznu nakon isteka rehabilitacijskog roka brišu! Drugim riječima, rehabilitirani pedofili se ponovno mogu zaposliti na poslovima s djecom iako država nema nikakva jamstva da opet neće seksualno napastovati djecu, piše Večernji.hr.
Nemamo psihoterapiju
– Nema nikakve sigurnosti da osuđeni pedofili nakon rehabilitacije neće biti zaposleni na poslovima na kojima su u izravnom doticaju s djecom. Nismo izmijenili Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji koji ne odgovara onome što smo se obvezali po Lanzarote konvenciji (Konvenciji Vijeća Europe za borbu protiv svih oblika seksualnog nasilja) da ćemo imati točne podatke o osuđivanim osobama. Lanzarote konvencija nas obvezuje da i dalje imamo podatak o svakoj osobi osuđenoj po toj konvenciji i ovdje rehabilitacija ne znači da se podaci o osuđenim pedofilima brišu iz registra. Rehabilitirani pedofili imaju pravo biti zaposleni, ali ne na poslovima u kojima dolaze u direktan doticaj s djecom jer prava djeteta trebaju biti iznad prava osobe osuđene za seksualne delikte na štetu djece – kaže sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda, Lana Petö Kujundžić.
Istraživanja, kaže Petö Kujundžić, pokazuju da pedofili ponavljaju kaznena djela, osim ako je terapija i psihoterapija u penalnom i postpenalnom sustavu dobro odrađena. A kako mi nemamo ni penalnu ni postpenalnu psihoterapiju s osuđenim pedofilima, ne možemo, ističe, imati ni očekivanja da će te osobe prestati s činjenjem tih kaznenih djela.
Najviše presuda seksualnim zlostavljačima djece, koji se nalaze u registru pedofila, izrečeno je zbog bludnih radnji, njih čak 622, zatim zbog zadovoljenja pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom, spolnog odnošaja s djetetom, podvođenja te iskorištavanja djece ili maloljetnih osoba za pornografiju, navode iz Ministarstva pravosuđa.
Problem Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji je i što ne obvezuje sve poslodavce da moraju provjeriti kod zapošljavanja osoba koje će raditi s djecom nalaze li se u registru pedofila. I dok se u školi ne može zaposliti osuđivani pedofil u igraonicama, sportskim klubovima, primjerice stvar je poslodavca hoće li provjeravati osobu koju zapošljava nalazi li se u registru pedofila.
Iz Ministarstva pravosuđa nam odgovaraju da je Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji predviđena mogućnost provjeravanja je li netko u registru pedofila za sve poslodavce, te da je Ministarstvo poslalo uputu poslodavcima da svaki put kad zapošljavaju osobu koja će u svom radu ostvarivati redovite kontakte s djecom, da zatraže od Ministarstva pravosuđa podatke o osuđivanosti kandidata za seksualne delikte na štetu djece.
Ali uputa je samo uputa, a ne obveza, što znači da je sve prepušteno savjesti poslodavca jer nam iz Ministarstva pravosuđa nisu naveli da će u tom dijelu mijenjati zakon.
– Zakon je trebao propisati obvezu svim poslodavcima kad zapošljavaju ljude koji će raditi izravno s djecom da moraju provjeriti nalazi li se ta osoba u registru pedofila i da ju tek nakon te provjere mogu zaposliti – kaže sutkinja Petö Kujundžić.
U stvarnosti brojke puno veće
Inače, svjetska istraživanja pokazuju, dodaje, da se otkrije samo 10% pedofila. To znači da, ako imamo u registru 1417 osuđenih pedofila, u stvarnosti ih imamo oko 14.000. No, mi ni na koji način ne nadziremo ni osuđene pedofile nakon što su rehabilitirani.
A trebali bi, ističe, sutkinja Petö Kujundžić provjeravati gdje rade, stanuju, kako se ponašaju i raditi s njima tako da razumiju da ih se provjerava, ne zato što ugrožavamo njihova ljudska prava, nego zato što pazimo na prava djece. No, za takvu vrstu brige o djeci očito nema političke volje.
