Fizičke rane ostale su za zemlju za koju sam se borila. Ponosna sam zbog svog sudjelovanja u ratu, ali i sretna što branitelji koji su ostavili svoje živote ne znaju zašto su se izborili – kaže hrvatska braniteljica Ksenija Vargić, koja je u Domovinskom ratu bila pripadnica 108., 139. brigade ZNG-a te 5. gardijske brigade, piše Lokalni.hr
Ranjena snajperom
Bila je na gotovo svim bojištima u Hrvatskoj, od istočne i zapadne Slavonije, Velebita, Kašića i južnog bojišta do Bosanske Posavine. Na južnom bojištu ranjena je snajperom, rana je ostavila posljedice na kralježnicu, ali i psihu, a vjerojatno i na karcinom koji je operirala prije pet godina. Kaže da ne zna što radi državni vrh, ali za branitelje sigurno ne radi ništa, za braniteljice pogotovo. Prema njezinim riječima, neki koji su u ratu proveli jedan ili dva dana i imali okršaje sa zvončićima prošli su mnogo bolje od žena koje su od prvog dana na bojišnici. Rijetko koja žena iz Vukovara ima neki čin, a 400 ih je branilo grad na Dunavu.
– Sutra bih ponovno obukla odoru, ali ne bi više bilo kao prvi put. Borili bismo se za ciljeve i ideale, ali maknuli bismo one koji nam sve osporavaju – ističe Ksenija.
Njezina priča oslikava opće raspoloženje među ženama koje su u ratu branile Hrvatsku. Okrugli stol koji je u organizaciji Povjerenstva za ravnopravnost spolova Brodsko-posavske županije održan u Slavonskom Brodu bio je prilika da se o položaju braniteljica i odnosu društva prema njima javno progovori i javnost senzibilizira po tom pitanju. Tim više što ni u braniteljskim udrugama ne vide previše prostora da bi se izborile za svoja prava. Prema podacima resornog ministarstva, u Domovinskom ratu sudjelovalo je 23.080 žena, od čega 14.194 u borbenom sektoru. Život je na oltar domovine položilo 127 braniteljica, a njih 1113 trajno su ostale invalidi Domovinskog rata. Na prvu crtu stale su nošene visokim idealima o voljenoj domovini, a danas su ogorčene na odnos društva prema njima i njihovoj ulozi u ratu.
– Ovo je lopovska Hrvatska. Ukrali su nam sve živo što su mogli, ponizili nas na svakom koraku. Braniteljice nisu nigdje priznate. Ni naša predsjednica nikada nije spomenula da smo i mi branile domovinu. Ako to ona nije učinila, što možemo očekivati od drugih – pita se Paula Vdovjak, prva žena dragovoljka s ovih prostora. Ona je ostavila dvoje male djece sa suprugom i s 35 godina otišla s kupljenim pištoljem bez uniforme na prvu crtu bojišta. Kasnije je nabavila jedan kalašnjikov, pa drugi, pa snajper…
Drukčija zemlja
Nažalost, danas vidi jednu drugu Hrvatsku, potpuno drukčiju od one za koju su se borile ona, njezine kolegice i kolege branitelji. Mnoge nisu ostvarile prava jer su nakon rata odlučile raditi, a onda ostale bez posla. Danas kad i traže pomoć, nje nema niotkuda. – Oboljela sam od karcinoma, tražila jednokratnu pomoć za lijekove, a dobila hrpu papira koju sam morala ispuniti da bih to pravo ostvarila. Tako bolesna nisam imala snage hodati i rješavati te papire tako da nisam ostvarila ni tu minimalnu pomoć – ogorčena je i Katica Štajngret-Antolović, koja je bila u sanitetu 108. brigade.
