Tri četvrtine žrtava u 2016. poginulo je na bojištima Sirije, Iraka i Afganistana, ali za dobar ostatak sretnijega svijeta to su ipak samo vijesti u medijima. Zašto onda neki proteklu godinu svrstavaju u najgoru od najgorih godina, ne računajući one u velikim, pogubnim ratovima, piše Tportal.hr.
Božićni vikend u Chicagu bio je doista krvav. Od 53 upucane osobe, 11 je preminulo, a desetak u kritičnom stanju. U 2016. u gradu je ubijeno 700 osoba, više nego u kasnim devedesetima u vrijeme najgorih obračuna narkobanda. Brazilci još nisu oplakali nogometnu momčad Chapecoense stradalu u zrakoplovnoj nesreći krajem studenoga, a Rusi su na sam Božić u tragičnom padu Tupoljeva TU-154 nedaleko od Sočija, među 92 žrtve izgubili 60 članova Zbora Crvene armije.
U Kongu je uoči Božića u krvavim neredima poginulo barem 40 osoba tijekom protesta protiv predsjednika Josepha Kabile koji unatoč 15 godina vladavine odbija sići s vlasti i raspisati izbore. Stranci i dobro potkoženi Kongoanci bježe iz zemlje bojeći se reprize iz vremena Mobutua Sese Sekoa koji je nakon 30 godina tiranije odbio sići s vlasti, što je dovelo do građanskog rata sa stotinama tisuća stradalnika, uglavnom zbog gladi i boleština…
To su zadnje vijesti zadnjih dana 2016., najgore godine u povijesti po mišljenju ozbiljnih pesimista, izuzmu li se godine velikih ratova.
Godina katastrofa
‘Godina 2016. podsjeća me na montažu dokumentarnih snimki u uvodnim scenama nekog postapokaliptičnog filma kojima se objašnjava kako je svijet uništen’, komentira dramatično jedan bloger proteklu godinu.
Teroristički napadi u Nici, Bruxellesu, Istanbulu i najnoviji u Berlinu, virus zika u Brazilu uoči Olimpijskih igara, policija ubija građane, a građani policiju u SAD-u, Sirija i tragedija Alepa, Trump, Brexit, rekordne vrućine… Ali kako ocijeniti godinu najgorom? Francuzima 2016. to može biti, jer su u proteklih godinu i pol teroristi ubili blizu 250 nedužnih građana, više od ukupnog broja francuskih civila u mirnodopsko doba koje su ubili teroristi u cijelom dvadesetom stoljeću. Najgora je vjerojatno i Turcima, jer je tijekom ljetošnjeg neuspjelog puča ubijeno više od 300 ljudi, 2.100 ozlijeđeno, tisuće otpušteno s posla ili završilo iza rešetaka, a u napadima bombaša samoubojica stradalo stotine civila – zadnji se dogodio samo sedam dana prije Božića, odnijevši 13 života i 55 ranjenih… Ali ono što je najgore Amerikancima,Turcima ili Francuzima ne znači najgore za ljudski rod i planet.
Je li 2016. doista bila uvod u neki novi armagedon kao što su neki tvrdili još sredinom godine? Jesu li 1348., 1836. ili 1919. bile gore od ove koju ispraćamo?
U nedavnoj online anketi nekoliko se američkih povjesničara i jedan britanski odlučilo za svoju najgoru godinu u povijesti, ali to nikako nije 2016. godina.
Za Davida Bakera, autora ‘Ubrzanog tečaja velike povijesti’ bila je to 72.000. prije Krista, kada je na Sumatri eksplodirao vulkan jačine 1,5 milijuna atomskih bombi bačenih na Hirošimu, nakon čega se – prema testovima DNK – ljudska populacija na Zemlji svela na 3.000 do 10.000 ljudi. Za autora knjige ‘Put svile: nova povijest svijeta’ Petera Frankopana, to je bila 1348., kada se epidemija kuge zvana crna smrt proširila Putem svile iz Azije u Europu i u 18 mjeseci pobila trećinu Europljana, a do 1353. odnijela 200 milijuna žrtava na oba kontinenta. Povjesničar Peter Shulman najgorom smatra Kolumbovu 1492. poslije koje su Španjolska i njezini rivali krenuli u lov na prekomorske teritorije, što je značilo katastrofu za domaće stanovništvo. Boleštine uvezene iz Starog svijeta i prisilan rad istrijebile su 90 posto Indijanaca, a nakon što se autohtona radna snaga ugasila, europski su doseljenici u lov za novom krenuli u Afriku.
Je li najgora, prema Kevinu Kruseu, doista bila 1919., godina ekstremne inflacije i 20 posto nezaposlenih Amerikanaca, epidemije gripe s pola milijuna mrtvih, uvođenje prohibicije i početak dekade bezakonja, krvavog ljeta zbog eksplozije rasističkog nasilja i masovnih štrajkova sa stotinama tisuća radnika na ulicama? Ili je to možda, prema Susan Strasser, 1968. zbog krvavih nemira u američkim gradovima, Pariškog proljeća, studentske pobune u Parizu, izbora Richarda Nixona za predsjednika, Vijetnamskog rata i masakra My Lai? Ili je to 2003., kako tvrdi Matthew Pratt Guterl, kada je administracija Georgea Busha trenirala mačo patriotizam napadom na Irak, protiv čega su prosvjedovale stotine tisuća Amerikanaca i Europljana, a poluistine i laži Busha i njegovih, korištene za opravdanje rata, dovele do katastrofe koju smo debelo osjetili 2016. godine?
Koji su svijetli trenuci 2016. godine?
Dakako, Europljani će izabrati svoje najgore godine, Afrikanci svoje, Australci također. Gledajući u globalu, dokazala je da smo zdraviji, bogatiji i sretniji nego prije pola stoljeća. Prosječna osoba u zapadnim zemljama poput Velike Britanije zarađuje trostruko više nego 1966., živi trećinu dulje, IQ je svugdje porastao. Što god mislili o globalnom zatopljenju, vjerojatnost da poginete od uragana, poplava i suša u 2016. manja je 98 posto nego 1920. Smrtnost zbog malarije smanjila se za 60 posto od 2000-e. Prema Indeksu globalnog mira Instituta za ekonomiju i mir (IEP), 2016. je bila samo malo opasnija od 2015., iako je zbog konflikta na Srednjem istoku i Sjevernoj Africi, milijuna izbjeglica i terorizma neosporno najnemirnija u proteklih deset godina. Jest da se broj terorističkih napada utrostručio od 2011., ali 2016. ni izdaleka nije bila tako loša kao 1945. ili 1348. – zaključuje Harry Mount u Daily Telegraphu.
Digitalno doba omogućuje publici uživo pratiti vijesti s bojišnica
Tri četvrtine žrtava poginule su na bojištima Sirije, Iraka i Afganistana, ali za dobar dio ostatka svijeta to su tek vijesti u medijima. Zašto onda neki 2016. ipak svrstavaju u najgoru od najgorih godina? Odgovor potražite na mrežama s 24-satnim vijestima sedam dana tjedno koje s većim globalnim dosegom no ikada u vaš dnevni boravak stalno donose smrt, a pametni telefoni bljuju pojedinosti svakog terorističkog napada. U doba Vijetnamskog rata krajem šezdesetih o masakru u My Laiju javnost je saznala godinu dana kasnije, a sada o ratu, potresima, terorističkim smaknućima i ubojstvima nerijetko svjedočite u realnom vremenu.
Prije trideset godina u medijima bi vijest o nekoj katastrofi ili ratnom sukobu zauzela tek dio službenog medijskog prostora, a danas krvavu priču možete satima pratiti na beskonačnom broju TV postaja, blogova, Facebooku i na portalima, na svim jezicima svijeta. Bojite li se globalnog zatopljenja, na internetu ćete naći tisuću mišljenja, istraživanja i priloga koji će nahraniti vaš strah. Internet je naprosto prirodno mjesto za potvrdu pristranosti. I podmetanja lažnih vijesti koje se mogu pretvoriti u nešto gore od masne šale. Najnoviji je primjer zveckanje atomskim oružjem između Pakistana i Izraela. Naime, portal AWD News 20. prosinca objavio je vijest da bivši izraelski ministar obrane Moshe Yaalon prijeti atomskim napadom na Pakistan ako ta zemlje pošalje pješadiju u Siriju. Ne provjerivši vjerodostojnost portala, čak ni gramatičke greške, pakistanski ministar obrane Khawaja Asif munjevito je reagirao na Twitteru porukom kako je i Pakistan nuklearna sila. Naknadnom provjerom utvrđeno je da AWD News ne postoji, a među državama je krenula lavina službenih priopćenja i objašnjenja u kojima su Izraelci izjavljivali da njihov ministar nema ovlasti za takve izjave niti ih je ikada davao.
I tako, u 2016. svijet se još više podijelio u dvije skupine zemalja: mirne koje postaju još mirnije i nemirne koje postaju još opasnije. Onima koji žive u Siriji godina na izmaku zasigurno je bila najgora u povijesti. Onima sretnijima svijet možda nije bio savršen, ali smo preživjeli.
Dobre vijesti kao da su prognane s naslovnica
A o dobrom u 2016. bili ste malo ili nimalo informirani, što samo svjedoči o krizi naših velikih medija. Stoga ćete 99 dobrih stvari koje govore o općem društvenom napretku protekle godine slučajno otkriti na nekom privatnom fejsu, kao onom novinarke Nade Mirković. Evo nekih: U veljači su Peru i Bolivija sklopile sporazum vrijedan 500 milijuna dolara za očuvanje jezera Titicaca. Najnovije istraživanje pokazuje da se stupanj zagađenja kiselim kišama spustio na razinu prije početka industrijalizacije 1930. U Malaviju je za 67 posto smanjen broj djece zaražene HIV-om, što je najveći uspjeh među svim subsaharskim zemljama – od 2006. spašeno je 260.000 malih života. Glad u svijetu je bila najniža u zadnjih 25 godina. Više od 60 posto stanovnika Istočne Azije bilo je ekstremno siromašno u 1990., u 2016. samo 3,5 posto. SAD, Meksiko i Kanada obvezuju se da će 50 posto električne dobivati iz obnovljivih izvora do 2050. Norveška se prva u svijetu odlučila na nula posto krčenja šuma. U srpnju je 800.000 dobrovoljaca u Indiji u jednom danu posadilo 50 milijuna mladica drveća, zemlja planira pošumiti 12 posto teritorija. U 2016. prvi je put u stotinu godina narastao broj tigrova. Unatoč rastućoj zabrinutosti oko integracije i prosvjeda krajnje desnice, Njemačka je 2016. primila dodatnih 300.000 izbjeglica.
P. S. Skočimo malo do svemira. Član posade Međunarodne svemirske postaje Tim Peake, nakon 125 milijuna kilometara i 3.000 krugova zemljinom orbitom, u lipnju 2016. vratio se na Zemlju. Britanski je astronaut iz svoga privremenog svemirskog doma sudjelovao na Londonskom maratonu 24. travnja, prateći preko iPoda stazu pod svojim nogama u realnom vremenu. Rezultat: tri sata, 35 minuta i 21 sekunda. Za pesimiste to je definitivan dokaz da za dobru vijest u 2016. morate napustiti Zemlju. Za optimiste to je sjajan primjer ljudskog duha i nadmoći koja nas uvodi u 2017. godinu.