Povodom današnjeg nastupa u Posh Pubu, razgovarali smo s dečkima iz OSDS benda.
Na glazbenoj sceni ste više od deset godina, ali čini se kako su vas tek sada javnost i mediji počeli percipirati kao jedan ozbiljan bend. Što mislite zašto je trebalo proći toliko vremena?
Istina jest da bend postoji već gotovo 14 godina, no autorskim smo se radom počeli baviti tek prije nešto više od tri godine. Prije toga, bili smo samo jedan u nizu zagrebačkih tamburaških bendova… U tamburaškim krugovima i krugovima ljubitelja tamburaške glazbe znali su nas kao klince koji iznimno mnogo vježbaju, koji veoma dobro zvuče te koji na tamburama obrađuju neočekivane pjesme, no to su i dalje bili relativno uski krugovi ljudi.
U tom periodu mi smo odrastali kao osobe i stasali kao bend, vježbali svakodnevno i pripremali se za to da jednog dana, dana kad se počnemo baviti autorskim radom, budemo bend koji je spreman na sve izazove koji se pred njega postave… U tome smo i uspjeli.
Nakon što smo započeli s autorskim radom, shvatili smo da smo ušli u jednu sferu za koju se ne možeš pripremiti unaprijed; slično kao i kada netko tko je završio fakultet stigne na svoje prvo radno mjesto te mu treba vremena da uoči i svlada razlike između onog naučenog i onog realnog i stvarnog. Nakon tri godine na sceni, možemo sa sigurnošću reći da smo se pronašli u potpunosti… Imamo cilj, imamo viziju, imamo svoj stil i imamo zajedničku želju, strast i energiju da uspijemo u svemu što zamislimo. Pronašli smo sebe, ali i publika je pronašla nas te osjećamo da naše „ pravo vrijeme“ polako dolazi.
Tko čini grupu OSDS?
Postava benda mijenjala se tijekom godina… Razina involviranosti u bend koju imamo mi iziskuje apsolutnu posvećenost te nije bilo lako pronaći ljude koji su spremni toliko truda, vremena i energije odvajati u ovaj san. Ipak, u tome smo uspjeli.
Iz originalne postave O.S.D.S.-a, osnivačke postave od prije gotovo 14 godina, ostala su trojica članova: to su Zvonimir Gelenđer, Josip Pisuljak (jedan od moje braće) te ja, Domagoj Pisuljak. Prije nekih 9 godina, bendu se pridružio Filip Pisuljak, drugi moj brat, a najnoviji su članovi benda Dominik Šušković (drugi frontman) te Filip Nikolić.
S čim se bave članovi benda i da li ste oduvijek imali istu viziju i ideju kojim smjerom grupa treba ići?
Otpočetka smo imali viziju da se jednog dana profesionalno bavimo glazbom, da stvaramo svoje pjesme te da budemo najbolji bend naših prostora. Ljudi u bendu su se mijenjali, ali ta je ideja opstala, zajedno s našom strašću, energijom i snom.
Ipak, život je nepredvidiv. Svatko od nas paralelno je u životu izgradio neku alternativu, za slučaj da ovaj san ne uspije. Ja imam psihologiju, Josip ima FER, Zvonimir svoju autoelektričarsku tvrtku… Ali sve je to nebitno. Mi smo glazbenici i to je naš životni poziv.
Po čemu će te pamtiti ovu 2016. godinu?
Ovu godinu svakako ćemo pamtiti kao razdoblje u kojem se za nas otvorio niz mogućnosti o kojima do relativno nedavno nismo niti sanjali. Nakon godina rada i stvaranja, stekli smo dojam da nas je publika pronašla, ali i da smo mi pronašli svoju publiku… Zapravo, možda je zgodnije reći da smo konačno pronašli sebe. Znamo gdje idemo, znamo zašo idemo i ekipa smo u kojoj svatko za taj cilj živi, diše i bori se istom strasti i energijom.
Iza nas je nekoliko pjesama koje su oborile naše dosadašnje rekorde u kontekstu pozicije na top listama ili broja pogleda na YouTubeu; iza nas je i nekoliko velikih samostalnih koncerta ili koncerata na kojima smo bili predgrupa nekim zaista velikim imenima s naše estrade (poput Opće Opasnosti na zagrebačkoj Šalati u rujnu); ipak, ono što je najbitnije, iza nas sada stoji još velik broj ljudi koji prati što radimo, voli to što radimo i vjeruje u nas. To je predivan osjećaj!
Što publiku očekuje na koncertu u Zadru, 29.12.2016.?
Na to je pitanje nemoguće odgovoriti pismeno, pogotovo ne ukratko. Nas, O.S.D.S., doista treba doživjeti i osjetiti… Ono što mogu obećati jest da ćemo na koncertu u Zadru, 29.12., rušiti stereotipe o tamburama kod onih koji ih još uvijek imaju, da ćemo razdrmati i one najustrajnije u mirovanju te da ćemo većini onih koji se nađu na našem koncertu u Posh Pubu tu večer pretvoriti u jednu od onih večeri o kojima će pričati u večerima koje tek trebaju doći.
