INTERVJU Danijel Subašić: “U 2017. želim trofej jer u karijeri imam samo jedan”

Godina za nama, godina je u kojoj je Danijel Subašić odradio svoje prvo veliko natjecanje na golu hrvatske reprezentacije, ali i godina u kojoj je njegov Monaco napokon ponovno konkurentan i bori se za naslov prvaka, rame uz rame s Nicom i u zadnjih nekoliko godina nedodirljivim PSG-om.

Zastrašujući Monaco

Ove su sezone ‘kneževi’ utrpali fantastičnih 56 golova u Ligue 1 što ih čini uvjerljivo najefikasnijom momčadi u ‘Ligama petice’. Nerijetko protivnicima zabiju po 5-7 komada: sedam je dobio Rennes u Liga kupu kao i Metz u prvenstvu. Šest su puta punili mrežu Montpellieru, pet puta Bastiji, piše 24.hr.

Njihov je nogomet spektakl, a trenutno zaostaju dva boda za velikim rivalom, vodećom Nicom. U Ligi prvaka su pak osvojili skupinu što ih je lansiralo na snažni Guardiolin Manchester City.

‘Ostaje žal za Eurom’

Danijel je i dalje neprikosnoven na golu Monaca u kojem brani od 2012. godine, jedan je od najiskusnijih u momčadi i bez ikakve dileme, ponajbolji golman francuskog prvenstva.

Za 24sata je govorio o raznim temama koje su obilježile nogometnu 2016.

Kako ste zadovoljni 2016?

– Zadovoljan sam, bila je to dobra godina, uspješna, ali znate kako se kaže, nikad nije toliko dobro, da ne može biti i bolje. Pogotovo se to odnosi na nastup reprezentacije na Euru. Imali smo stvarno dobru momčad, dobru atmosferu u svlačionici, tako da su i očekivanja bila veća od ostvarenog rezultata. Pogotovo sada, s nekoliko mjeseci distance, mogu reći da smo izgledali jako dobro, da smo prošli bez problema prvi krug, ali i da opet nismo imali sreće u ždrijebu. Izvukli smo kasnijeg prvaka Portugal, a i njih smo držali u šakama do pred sam kraj utakmice. Ostaje veliki žal zbog ispadanja, no nadam se da će nam to iskustvo biti od pomoći na SP u Rusiji, gdje definitivno očekujemo korak naprijed.

Vaš Monaco često je ove sezone gazio protivnike s puno golova, što je u zadnjih par sezone bila prava rijetkost u francuskoj ligi, osim ako nije u pitanju PSG. Igrate jako lijepo i efikasno, u čemu je tajna tolike napadačke moći?

– Nema velikih tajni. Svake godine nam odlaze kvalitetni igrači, ali neki i ostanu, neke kupimo, neki nam se vrate, poput Germaina i Falcaa. Još uvijek smo svi skupa gladni uspjeha, nismo osvojili trofej, i zato grizemo. Za sada je dobro, ofenzivno smo strašno jaki, ali nas ponekad toliko ponese da se zaboravimo braniti, pa primimo glupe golove, kod vodstva 3-0, 4-0. Evo, i u zadnjem kolu imali smo 2-0 protiv Caena, i umjesto da čuvamo rezultat, mi srljamo dalje i primimo gol u 95. minuti. Dosta smo mlada momčad, neiskusna, sve je to škola.

Nakon dugo godina PSG više nije neprikosnoven na vrhu ljestvice. Što im se dogodilo?

– No Ibra, no party, ha, ha, ha… On je radio razliku. Ne moraš ga voljeti, ali moraš respektirati njegovih 30 golova i 15 asistencija po sezoni. Lani su imali 30 bodova više od nas, da je Ibra igrao za nas a ne za njih, mi bi bili prvaci.

‘Monaco je baš idealan spoj mladosti i iskustva’

Koje je ambicije klub postavio pred trenera Jardima uoči sezone i kako na Monaco gledaju Francuzi poslije osvajanja skupine LP, te prilično dobrih igara u ligi?

– Ambicije su uvijek iste – što više i što bolje. Cilj je barem drugo mjesto i plasman u Ligu prvaka, sve više od toga bio bi bonus. Pa i prolaz preko Cityja.

Navijači se šale da su u ovoj sezoni zabili svi osim vas i da je vrijeme da opet počnete izvoditi slobodne udarce i penale, da ponovno zabijete gol. 

– Samo neka oni trpaju, lako je za mene. Zabio sam taj jedan slobodan udarac, pokazao da znam, i to je bilo dosta, ha, ha, ha… Dosta je još posla pred nama, cilj je drugo mjesto i Liga prvaka, no ako se ukaže prilika i za naslov, učinit ćemo sve da ga osvojimo.

Trenutno Vam je najveći rival najbliži susjed – Nica. Jesu li oni i najveći rival Monaca?

– Da, oni su naš najveći rival, a ”Côte d’Azur derby” najveća utakmica, kojoj se navijači najviše raduju. Nica igra dobar nogomet ove sezone, dobra su momčad, ali vidjet ćemo koliko će dugo izdržati, tek smo na pola sezone.

PSG je igrao na pogon Ibrahimovića, je li Balotelli Nicin Ibrahimović?

– Ma kakvi, ni blizu. Dobar je igrač, protiv nas je zabio dva gola, ali nije on ni sjena Ibre. Ne samo on, nego nitko mu nije ni sjena, kad je u top formi.

Dirar, Raggi, Germain i vi ste u klubu još od drugoligaških dana. Od iskusnijih tu su još Falcao, Glik i Moutinho… Nedostaje li vam malo više iskusnih igrača za utrku za naslov prvaka?

– Mi smo baš spoj mladosti i iskustva, u svakoj liniji imamo po nekog starijeg igrača, oko kojega se nadograđuju mlađi. Ja sam na golu, u obrani je tu Glik, u sredini Bakayoko iako su mu tek 22., naprijed Falcao i German… Dobro smo posloženi, a i trener je tu već treću godinu. Uhvatili smo njegove principe rada, treniramo samo s loptom, ništa ‘suha’ trka, jako pazi da smo uvijek odmorni i svježi. Nekad je iskustvo bilo presudno, u modernom nogometu je jedino važno možeš li, ili ne. Imaš li fizičku moć i snagu. Evo, Caen je bio bolji od nas, a na koncu su opet izgubili. Jako je važno kako treniraš i kako se regeneriraš, pogotovo kad igraš svaka tri dana kao mi. Liga je naporna, a mi igramo i Ligu prvaka, oba kupa, preživjeli smo na svim frontovima. Mene u pauzama još čeka i reprezentacija, nemaš se kad ni odmoriti, ni oporaviti od ozljeda. Ljetos sam praktično odmah nakon Eura nastavio trenirati s Monacom, jer sam morao braniti u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Zato mi je trener dao par dana odmora više, tek 2. siječnja sam se morao javiti na trening.

‘Možemo izbaciti City u Ligi prvaka’

Idući protivnik u Ligi prvaka vam je Guardiolin City. Sudeći po karakteristikama obje momčadi, to bi mogle biti dvije spektakularne i efikasne utakmice. Što možete očekivati i kolike su vam šanse?

– U ovoj fazi više nema lakih protivnika. Prije dvije godine čekali su nas Arsenal i Juventus, sada City… Što reći o njima? Veliki klub, veliki trener, veliki igrači. Istina, nisu u nekoj posebnoj formi, ali bit će veliki favoriti. No, kao što sam već rekao, danas se igrači dijele na one koji mogu i ne mogu. Svatko tko odigra na maksimumu može dobiti utakmicu, pa tako i mi njih. Sigurno da imamo svoje šanse, treba se opustiti, igrati svoj najbolji nogomet, pa što bude. Nadam se da nam ovo nije zadnja velika utakmica ove sezone.

Nedostaje li vam društvo Marija Pašalića?

– Lijepo je bilo dok smo bili skupa, uvijek bi malo popričali i družili se. Volio bih da je još tu, ali on ima svoj put i dobro gura. Evo uzeo je i trofej s Milanom. Želim mu sreću da pokaže ono što može. A to je, vjerujte mi, jako puno.

Ove sezone u Ligue 1 sjajno igra Ivan Santini. Je li on po vama kalibar igrača za hrvatsku reprezentaciju?

– O njemu mogu reći da je odličan igrač, vrhunski momak, pravi profesionalac, koji je sve što je napravio, napravio sam svojim radom. Kapa do poda za to. Mi smo i prijatelji, nakon međusobne utakmice skupa smo se vratili na praznike u Zadar jer smo i privatno dobri, tako da o njemu mogu govoriti samo najbolje. Što se tiče reprezentacije, siguran sam da bi se nas trojica Zadrana, Luka, Šime i ja radovali još jednome, ali nije na meni da o tome govorim.

‘Lovre Kalinić je prerastao HNL’

Lovre Kalinić je potpisao za Gent, a njegov put neodoljivo podsjeća na vaš. Što bi savjetovali svom nasljedniku na golu Hajduka, ali i reprezentacije?

– Lovre je prerastao HNL i dobro je da je napravio korak naprijed, kako bi se nastavio razvijati, da bi jednom postao golman na najvišem nivou. Zna se gdje mu je mjesto, i ne samo njemu. Hrvatska nikad nije imala problem s vrhunskim golmanima, pa ga neće imati ni u budućnosti.

Dinamo je gurnuo Adriana Šempera na početku sezone u ‘vatru’ Lige prvaka protiv Juventusa, i to baš nije završilo dobro po mladog golmana. Je li bilo pametno gurnuti tako mladog momka u ‘vatru’ pored iskusnijeg Livakovića?

– Već dugi niz godina poznajem Livakovića, s kojim sam i jako dobar i ne bih želio da se moje riječi krivo protumače. On je branio i u Drugoj i u Prvoj ligi, skupio je dosta iskustva, i smatram da je zaslužio priliku. Uostalom, kad je stao na gol, to je i pokazao. Što se tiče Šempera, momak ima potencijal, mora raditi i stjecati iskustvo na golu. Dinamo i Hajduk su preveliki zalogaj za mladog momka od 18 godina. Treba ga dozirati, golman ne smije preskakati stepenice. Nakon juniora, trebao je braniti u Dinamu II, Lokomotivi, ići korak po korak, a ne da mu se na leđa stavlja preveliki pritisak.

‘Žao mi je zbog Hajduka’
Znamo da pratite HNL. Kako komentirate kompletnu situaciju u HNL-u, gotovo svako kolo priča se o svemu osim o nogometu, u infrastrukturu se i dalje ne ulaže, dojam je da nam liga još dugo neće doživjeti sretnije dane?

– Pratim, kako ne. Drago mi je da su nakon dugo vremena i neki drugi klubovi u prvom planu, a ne uvijek isti. Žao mi je zbog Hajduka, ali sigurno da treba i vremena i strpljenja, puno je promjena. Ja bih osobno volio da se malo više forsiraju domaća djeca. Što se tiče infrastrukture, sigurno da nije ugodno kad nakon idealnih uvjeta i terena dođeš na pripreme reprezentacije u blato do koljena. Daj Bože da se to promijeni.

Što bi zaželjeli u 2017.?

– Zdravlje. Uvijek kažem samo daj Bože zdravlja, to je najvažnije. A sada ću dodati još i neki ‘trofejčić’. Predsjednik je zaželio, a i ja još uvijek nemam trofej s Monacom. Osvojio sam Kup s Hajdukom, to mi je bio prvi i jedni trofej za sada. Nadam se da će se i to promijeniti u 2017.

Feed me
Muzej Iluzija
Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...