Na današnji dan prije 25 godina priznata nam je neovisnost; Danas se slavi Dan međunarodnog priznanja RH
Na današnji dan, 15. siječnja, prije 25 godina hrvatsku su neovisnost zajedno priznale tadašnje članice Europske unije (EU), a Njemačka, koja je uz Vatikan odigrala ključnu ulogu u tom procesu, taj je dan uspostavila i diplomatske odnose sa Republikom Hrvatskom.
Te je godine trećina Hrvatske bila okupirana, a rat se preselio u Bosnu i Hercegovinu u još brutalnijem obliku. Umjesto jugoslavenskog dinara uveli smo privremeni, hrvatski dinar. Za jednu njemačku marku plaćalo se 55 HRD, a prosječna plaća bila je 338 maraka, oko 1.200 kuna. Iako je malo koji Hrvat uopće imao računalo, pokrenuta je prva internetska veza prema svijetu – Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARnet.
Prva miss Hrvatske bila je Elena Šuran iz Rovinja. Košarkaši su osvojili olimpijsko srebro u Barceloni u utakmici s Dream teamom. Napustili su nas Đurđica Barlović i sin Miše Kovača Edi Kovač. Ivanišević je izgubio prvi finale Wimbledona.
Međunarodno priznanje Hrvatske je postupno uslijedilo nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. Istog dana razdruživanje je proglasila i Slovenija i sljedeći dan su se novosamostalne države uzajamno priznale.
Paralelno je tekao proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, gdje su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su priznale Hrvatsku tokom 1991, a od njih prva Litva. Te su države u to doba i same bile tek djelomično priznate.
Od općepriznatih zemalja Hrvatsku je prvi priznao Island, 19. prosinca 1991. Island je također prvi priznao i baltičke republike: Litvu, Latviju, Estoniju.
Istog dana je Njemačka objavila priznanje koje je međutim trebalo stupiti na snagu 15. siječnja 1992. Priznanje su najavile i Italija, Švedska i Vatikan.
Vatikan je priznao Hrvatsku 13. siječnja, a San Marino 14. siječnja.
Dana 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Europske Unije, te još i Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Sljedećeg dana uslijedilo je priznanje još zemalja, a do kraja siječnja Hrvatsku su priznale 44 države. Nadnevak 15. siječnja se obilježava kao spomendan – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Rusija je Hrvatsku priznala u veljači, Japan u ožujku, SAD u travnju, a Indija u svibnju.
Na sjednici Glavne skupštine 22. svibnja 1992. koju je vodio saudijski veleposlanik Sinan Shihabi, Hrvatska je aklamacijom primljena u članstvo Ujedinjenih naroda. Uz Hrvatsku nove su članice postale Slovenija i Bosna i Hercegovina.
Hrvatsko je izaslanstvo na svečanosti u Ujedinjenim narodima vodio prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Nakon svečane sjednice glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghali poveo je izaslanstva novoprimljenih zemalja do glavnog ulaza u zgradu Ujedinjenih naroda, gdje su na jarbole podignute hrvatska, slovenska i bosanskohercegovačka zastava. Podizanju zastave prisustvovali su mnogi diplomati i tisuće hrvatskih iseljenika.
Do 31. prosinca 1995. Hrvatsku su priznale 124 države. Hrvatska i SR Jugoslavija sklopile su Sporazum o normalizaciji odnosa, koji je uključivao uzajamno priznanje, 23. kolovoza 1996., a uspostavile su diplomatske odnose 9. rujna iste godine.
Do 15. siječnja 2012., 20 godina nakon priznanja od strane Europske unije, 19 država još nije formalno priznalo Hrvatsku, niti je s Hrvatskom uspostavilo bilo kakve diplomatske odnose. To su Bahami, Burundi, Butan, Dominika, Džibuti, Južni Sudan, Kiribati, Liberija, Maršalovi otoci, Niger, Ruanda, Salomonski Otoci, Somalija, Srednjoafrička Republika, Svazi, Sveti Kristofor i Nevis, Tonga i Tuvalu.
“Moj domovina” – druga himna
“Moja domovina” je hrvatska domoljubna pjesma koju su 1991. godine skladali i tekst napisali Zrinko Tutić i Rajko Dujmić, a snimio je Hrvatski Band Aid sastavljen od brojnih hrvatskih glazbenika. Pjesmu je priredio Nikša Bratoš, a glazbu za solo-gitare skladali su i odsvirali Vedran Božić, Husein Hasanefendić i Damir Lipošek.
Pjesma je objavljena početkom Domovinskog rata. Tijekom Domovinskog rata, često se je puštala kao podizač morala kod hrvatskih branitelja i građana smještenih u skloništima.
Sve one koji su proživjeli razdoblje 1991./1992. zvuci ove pjesme uvijek će podsjetiti na te dane patnje, borbe, ali i ponosa i zajedništva.