Ako ste se ponekad, gledajući “24 Kitchen”, “Masterchef” ili pak “Kod Ane”, zaželjeli okusa daleke Indije, Tajlanda, Meksika ili nešto bliže Italije ili klasične dalmatinske spize, a uzevši u obzir činjenice da je em zima em da živimo u Zadru, glad ste ubrzo utažili komadom kruha i parizerom. Ajde, u nešto boljestojećim frižiderima bila je to kraljevska ili panceta. Još ako se uz to našao komad kruha koji nije od čistog bijelog brašna, sreće nije bilo kraja. Vrlo brzo su misli s Indije, Tajlanda, ovih ili onih kulinarskih destinacija završile u totalnom zaboravu.
No, ako ste se odlučili po ovim hladnim i burnim danima izaći van i pojesti nešto fino, a da nisu lazanje, miješano meso upotpunjeno PIK-ovim pljeskavicama kupljenim u obližnjem Konzumu, ili pak ćevapčićima istog proizvođača, prepoznatljivog plastičnog okusa – svaka čast. Neka vas euforija drži još malo. Dakle, nastavljamo putovanje od kauča, referirajući se na njega kao polazišnom točkom “A”, krećući se nekakvom zamišljenom, a unaprijed planiranom, rutom prema točki “B”, koja bi po svemu trebala biti kojekakva gastronomska meka… shvaćate smisao kratkotrajne euforije?
Dakle, pretpostavke grada, konkretno, Zadra, i gastro ponude, koja se u većini slučajeva uz lazanje i miješano meso, sastoji od domaće tjestenine (čitaj kupljene s dodatkom brašna i kuhane kojih 40 minuta više od deklariranog vremena), ili kopiranih menija sa zagrebačkog Borongaja s podloškama od drveta i jeftinim kanticama iz Ikee po 15 kuna, ni nešto zahtjevnije nepce od onog domicilnog iz, recimo, Medviđe, u gradu neće pronaći dobar zalogaj. Još onaj iza kojeg bi valjalo otvoriti butelju crnog iz 2013. Eh, sad smo već duboko zaglibili. Ili…?
Kada mi je prije kojih mjesec dana u ruke, sasvim slučajno, onako između panike što ručati i nervoze što čekanje do realizacije ručka utaživanjem gladi, došao letak nekakvog “Le Monde” restorana i fast fooda, nisam očekivao ništa posebno. Možda je očekivanje bilo na razini nešto kvalitetnije šunke ili manje kiselog umaka na pizzi. No da ću okusiti gore spomenute okuse pravog indijskog Curryja, ili pak toliko dobro iskombiniranu piletinu s mišancijom salate, klica i tkoznasvečegane – ni na kraj pameti. Vodeći se istom mišlju koja i većini vas sada pada na pamet te prateći adresu i puteve do tog čarobnog i ukusnog kutka u našem gradu (da, da, sve navedeno ranije još uvijek stoji), našao sam se u svim dijelovima svijeta odjednom, što okusima, što mirisima, što bojama.
A zašto sam se tako osjećao? Najbolje bi bilo da nazovete brojeve 092/320-5811 ili 095/734-4593 ili pak posjetite ovu Facebook stranicu – sve će vam biti jasno. Dakako, uz preduvjet da nešto naručite i uvjerite se u kvalitetu ponude. Ja znam da jesam – i jučer i danas i sutra ću. Vjerujte mi, meni je totalno nebitan jer će vas prije ili kasnije želja odvesti da vidite što još imaju u ponudi.
