Mana posipanja zamrznutih ili snijegom zametenih ulica solju zimi neki su više, neki manje svjesni. Među svjesnijima su svakako vlasnici pasa koje svako toliko trebaju prošetavati po takvim ulicama.
U osnovi, riječ je o najobičnijem natrijevom kloridu, poput kuhinjske soli, ali s nekoliko kemijskih dodataka pomoću kojih je takva sol djelotvornija u snižavanju temperature taljenja, odnosno otapanja snijega i leda.
Otprilike na kakvih -10°C. I doista funkcionira, kao što podjednako dobro djeluju i kalcijev, odnosno magnezijev klorid.
Kako bi bila djelotvorna, po svakom četvornom metru zamrznutog ili zametenog tla potrebno je 100 grama soli, a to onda znači da se svake zime po gradovima posipaju ogromne količine soli, i to sve kad bi se u svakom trenutku pazilo da se s njom ne pretjeruje. A ne treba puno mašte za dokučiti koje bi mogle biti mane izbacivanja tolikih količina soli u okoliš.
Ona šteti stablima, biljkama, nagriza fasade zgrada, spomenike, automobile, a nakon što se s ulica ispere, sve te ogromne količine soli odlaze u tlo, u najgorim slučajevima i u podzemne vodene tokove. Sve da uslijed takvih stvari i ne trpi priroda, gomilaju se materijalne štete. Oni koji imaju psa, jako dobro znaju o kako agresivnim tvarima je riječ. Njihovi ljubimci šepaju kad naiđu na posoljeni dio pločnika, nerijetko im se šape izranjavaju prije nego što vlasnici uspiju i reagirati. I jedino što im preostaje je da im šape ispiru vodom u kadi kad se vrate doma ili, u najgorim slučajevima, da odu kod veterinara, prenosi N1.
Potreba za solju se, inače, bitno smanjuje ukoliko se, u slučaju padanja snijega, ulice na vrijeme očiste ralicama. Ponekad u takvim slučajevima ulice uopće nije neophodno soliti. Svjesni šteta koje sol nanosi pojedine općine u Njemačkoj sol na ulicama sasvim su zabranile, piše Express.