Kada sam prije dva dana odlučio kolegicama iz redakcije s grbače skinuti zajapurene, ljute zabavljačice (terminologija korištena u kolumni u kojoj se osvrćem na cure, djevojke, žene i majke koje su nazočile prošlog vikenda na striptizu u Famousa), nisam ni sanjao kako će ista podignuti toliko prašine. No, isto tako, dobiti i toliku medijsku pozornost da će biti prenesena od portala Šibenik.in pa do nacionalnih (Jutarnji, Net, Index, Maxportal, Tulumarka), a od sinoć i regionalnih (Novi, B92, Global News). Kažu kolege sa srpskog portala Blic.rs “mnogo nam se dopao vaš tekst”.
Smatram da je nužno, ako ne zbog svih ugrijanih komentatora koji bi razapeli u najmanju ruku na stup sramote, ili onih koji su me pozivali na svojevrsno abdiciranje s pozicije, onda zbog žena koje su se u cijeloj ovoj priči našle kao objekt, nikako kao subjekt, a ponajmanje kao kakva priložna oznaka ili ukrasni pridjev. Baš kao i uvijek do sada, one su izvukle onaj lošiji kraj, zvali ga mi tanjim ili debljim, duljim ili kraćim. Baš kao i svaki put do sada u povijesti, bilo to na kineskoj plantaži čaja, brazilskoj plantaži kave, u nekoj zastarjeloj oronuloj zgradi državne uprave ili u elitnim tvrtkama. Proeuropskim, kako se svi njihovi CEO-i vole hvaliti.
Iste te cure, djevojke, žene, majke, pa hajde, da ne remetimo umotvorine Vjekoslave Huljić, i kraljice, opet su ostale bez imalo zaštite. Bez da se itko zapitao tko su ti muževi koji su stvarali probleme svojim boljim polovicama, tko su ti šefovi ili konkretnije ravnatelji škola koji su svojim učiteljicama i profesoricama naložili urgiranje prema Anteni, ne bi li se mi smilovali i uklonili fotografije. Fotografije gdje su glavni protagonisti nekoliko gologuzih Slovenaca a oko njih, mahom nasmijane i razdragane, vrsne Hrvatice.
I opet, bez obzira koju terminologiju koristio, kako oslovljavao žene, Slovence ili hrvatske alfa mužjake, sve se svodi na jedno – za žene nikoga nije briga. One su opet, baš kao i ja u ulozi autora kolumne, no to ću ostaviti po strane, dovedene na svojevrsnu pozornicu srama, opet su sva svjetla bila uperena u njih. No, dakako, ne iz razloga da ih se shvati, da im se pomogne, već da ih se po tko zna koji put u ljudskoj povijesti označi kao manje vrijedne, da ih se žigosa kao bludnice, umanjujući pritom sve vrline i dobre stvari njihovog bića i jedinke.
Drage moje, cilj mi je bio stati u vašu obranu. Cilj mi je bio ukazati da ne morate trpjeti teror, ovo ili ono psihičko ili fizičko zlostavljanje od osoba koje volite, od osoba koje ste odabrali za svoje životne suputnike, svoje partnere. Koje ste odabrali, da danas ili sutra, budu očevi vaših sinova i kćeri. Budućih, vjerujem, ponosnih Hrvatica i Hrvata.
Kako je svaka moja težnja, evidentno, pala u vodu, pa ćemo na lomači javnosti dijeliti isto mjesto, ostaje mi samo vjerovati kako će te vaše buduće Hrvatice i Hrvati biti odgajani u nešto liberalnijem društvu, pa i domovima unutar vaša četiri zida. Negdje između izležavanja alfa mužjaka na kauču dok gleda nacionalni derbi Hajduka i Dinama i vašeg rintanja uz već četvrtu mašinu robe koju stavljate na pranje, dok peto dijete čeka da mu zamijenite pelene. Nije zgorega napomenuti da vam najvjerojatnije kasni dječji doplatak a ono što normalni ljudi nazivaju plaćom niste vidjeli posljednjih nekoliko mjeseci.
Drage moje, ako se same, opet i po tko zna koji put ne trznete iz svoje životne letargije. Ako same opet kao već nekoliko puta u povijesti, ne nužno na nacionalnoj ili globalnoj razini, već dovoljno u svoja četiri zida, ne kažete “Dosta je!” i prestanete trpjeti torturu nad sobom, ni ja ni Antena ni svi mediji ovog svijeta neće moći učiniti ništa. Osim o vama, tragično na žalost, pisati u rubrikama crne kronike.
I za kraj, još jedna, nešto konkretnija poruka svim onima kojima su zasmetale objavljene fotografije – zapitajte se zašto su vas vaše cure, djevojke, gospođe, žene i kraljice odlučile slagati i zatajiti informaciju kako su baš tu večer provele s najboljim prijateljicama u Famousa na muškom striptizu. Zapitajte se malo što su vam još sakrile i prešutjele. Možda vam tada postane bar malo jasnije da nisu krive one koje su se zabavljale s prijateljicama, već vi.
I sad ću prestati. Podjednako prestajem patronizirati i docirati, moralizirati ponajviše, jer tko sam pak ja. Možda samo glas neke obespravljene koja je i sinoć u krevet legla u suzama, vjerujući da će današnje jutro donijeti nešto bolji dan.
A što se popularnosti moje kolumne tiče, dodajem samo za kraj da je Antena Zadar prekjučer zabilježila 80 tisuća posjeta, a jučer 110 tisuća. Očigledno je prst u oko upalio, još samo moramo pronaći načina kako da isti taj prst pomogne onima koje našu pomoć trebaju.